Najprije je istakao da je bio toliko ganut i da mu je srce toliko udaralo da je mislio da će umrijeti. Papin zagrljaj je bio poput blaženstva, opisao je te dodao: ”On uopće nije razmišljao hoće li me zagrliti ili ne. Nisam zarazan, ali on to nije znao. Jednostavno je to učinio, dotaknuo me po cijelom licu i po načinu kako je to napravio, osjetio sam samo ljubav.”

Riva nadodaje: ”Sišao je s oltara među bolesnike, prišao mi i zagrlio me bez ijedne riječi. Osjetio sam u tom trenutku kao da će mi srce iskočiti iz grudi. Šutio je, no ponekad možete reći i više ne izustivši niti riječ. Poljubio sam mu ruku dok je on s drugom doticao moju glavu i rane. Tada me privukao sebi, zagrlio i poljubio. Glava mi je bila na njegovim ramenima. Sve skupa to je trajalo možda oko minute, no meni se činilo da je bilo poput vječnosti.”

Fotografija tog susreta i zagrljaja Pape i bolesnog čovjeka obišla je cijeli svijet, te su je mnogi usporedili sa trenutkom kada je, stoljećima prije, sv. Franjo Asiški poljubio gubavca.

Sve do petnaeste godine, Riva je bio sasvim zdrav dječak, no tada je uslijedila bolest s progresivnim širenjem. Sada mu je cijelo lice i glava prekriveno bolnim čirevima, jedino lijevi obraz koji je iskrivljen, nije bolan. Inače se služi biciklom, no u Vatikanu se koristio invalidskim kolicima jer nije mogao dugo stajati. Zbog svog izgleda često je predmet izrugivanja, pa je ova gesta Papina prihvaćanja i ljubavi i u tom smislu bila značajna za njega.

Mediji koji izvještavaju o ovom događaju i Rivinoj ispovijesti ističu kako papa Franjo svojim svjedočenjem i riječima vraća mnoge ljude Crkvi i sakramentalnom životu, što potvrđuju i najnovija društvena istraživanja.

K.S. | Bitno.net