U koncelebraciji s biskupom bili su generalni vikar don Marko Medo, biskupski vikar za pastoral MORH-a i OS RH don Slavko Rajič, biskupski vikar za pastoral MUP-a fra Frano Musić OFM i drugi vojni i policijski kapelani.

Biskup Bogdan u propovijedi je govorio kako „povijest Dušnog dana – Commemoratio Omnium Fidelium Defunctorum (Spomen svih vjernih mrtvih) seže u rana stoljeća, doslovno do samih početaka kršćanstva. Grci i Rimljani prvog stoljeća iskazivali su štovanje pokojnicima treći dan od ukopa, zatim sedmi i četrdeseti dan, i na godišnjicu smrti. Pritom su naglašavali žalost nad pokojnima. Kršćani su u svim vremenima, u susretu s kulturama, preuzimali dobre običaje i pozitivne elemente dotične kulture i davali im kršćansko obilježje. Tako su prvi kršćani preuzeli od grčko-rimske kulture građanske običaje, pohoda grobljima, iskazivanje poštovanja pokojnicima, ali su odbacivali obredna naricanja i gozbe na grobovima. Umjesto toga uvodili su molitve za pokojne s misnom žrtvom“.

Biskup je istaknuo kako se u našemu vremenu smrt nastoji gurnuti u stranu. „U našoj svakodnevnici o smrti ne želimo govoriti ni razmišljati. Tu temu odgađamo za neko drugo vrijeme, prostor i okolnosti. Redovito za nju rezerviramo mjesto u bolnicama, domovima nemoćnih ili ustanovama za palijativnu skrb… Većina ljudi želi taj trenutak smrti doživjeti što bezbolnijim i vedrijim. Željeli bi jednostavno zaspati i ne probuditi se više, ili bi željeli brzu i iznenadnu smrt bez velikih tegoba i patnji. A duhovni oci i naši stariji ovaj trenutak prijelaza držali su najvažnijim u ljudskome životu i nisu nikako htjeli da ih iznenadi. Željeli su smrt pomireni s Bogom i ljudima, obilježeni i osnaženi sakramentima… U tome su smislu nastale pobožnosti i molitve koje se i danas njeguju za ‘sretnu smrt’“, rekao je biskup.

Smrt je za ljude jedna velika zagonetka i misterij jer – nitko nije imao iskustvo same smrti. Crkva pak svoj govor o zagrobnome životu temelji na od Boga objavljenim istinama vjere. Biskup je potom progovorio o „posljednjim stvarima“, tj. o raju, paklu i čistilištu. Oni koji umiru u Božjoj milosti i prijateljstvu s njime, oni koji su posve očišćeni žive zauvijek s Kristom. „Taj savršeni život, to zajedništvo života i ljubavi s Presvetim Trojstvom, s Djevicom Marijom, anđelima i svim blaženicima – zove se nebo. Nebo je krajnji cilj i ostvarenje konačnih čovjekovih težnji“, istaknuo je biskup.

„Oni koji umru u milosti i prijateljstvu s Bogom, a nisu potpuno čisti, iako su sigurni za svoje vječno spasenje, moraju se poslije smrti podvrgnuti čišćenju kako bi postigli svetost nužnu za ulazak u nebesku radost“. To čišćenje izabranih Crkva naziva čistilištem. Biskup je također progovorio o paklu naglasivši kako „ne možemo biti s Bogom sjedinjeni ako se slobodno ne odlučimo ljubiti njega. Ali, Boga ne možemo ljubiti ako teško griješimo protiv drugoga, protiv svoga bližnjega ili protiv nas samih: ‘Tko ne ljubi, ostaje u smrti. Tko god mrzi brata svoga, ubojica je…’ (1Iv 3,14-15)“.

Zbog svega ovoga „drugi dan mjeseca studenoga nije komemoracija prožeta nostalgičnom žalošću i jesenskom melankolijom, s oplakivanjem dragih nam osoba koje su nas napustile. Ovo je dan sjećanja ispunjen nadom u ponovni susret. Ovaj dan produbljuje zajedništvo svetih – zajedništvo zemaljske Crkve s čistilištem i nebeskom proslavljenom Crkvom. Mi danas molimo za sve vjerne mrtve. U ovoj svetoj misi mi se posebice spominjemo poginulih i preminulih hrvatskih branitelja, vojnika, redarstvenika, svih nestalih u Domovinskome ratu, svih preminulih od posljedica Domovinskog rata“.

„Braćo i sestre, obilježavajući Spomen svih vjernih mrtvih mi se u svojim molitvama posebice sjećamo naših branitelja koji su prešli na onu stranu i koji nisu više s nama. Kao građani Lijepe naše koji vole svoju Domovinu, radosni smo što uspomena na njih živi i što se njeguje na razini cijele Domovine. Njihova žrtva sve nas obvezuje! Želimo da se njihova ljubav i žrtva u obrani i izgradnji samostalne hrvatske države sačuva u svim naraštajima koji dolaze i poslije nas. Njihove duše preporučujemo dobrome Bogu“, zaključio je biskup.

Nakon mise izaslanstava Predsjednika RH, Sabora, Ministarstva obrane, Ministarstva unutarnjih poslova i Ministarstva hrvatskih branitelja položila su vijence i zapalila svijeće kod spomen obilježja „Pieta Croatica“.

Zbog bolesti covid-19, misa je slavljena uz obdržavanje epidemioloških mjera i preporuka Stožera civilne zaštite.