Američko psihijatrijsko društvo  (APA) u svojem je novom dijagnostičkom priručniku proglasilo kako pedofilija više nije poremećaj nego seksualna orijentacija, osim ako osoba o kojoj je riječ tu orijentaciju ne prakticira ili ima grižnju savjesti zbog nje. U takvim slučajevima ona je i dalje tretirana kao bolest.

Nove upute za američke psihijatre dane u Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders (Dijagnostički i statistički priručnik za mentalne poremećaje, ovo je peti po redu) izazvale su žestoke reakcije i mnogi su ih automatski doživjeli kao prvi korak ka legalizaciji i društvenom prihvaćanju pedofilije. O čemu je riječ? U DSM-u koji je proglašen ovog ljeta, a sada se počelo intenzivnije pisati o njegovu sadržaju, navodi se kako je pedofilila “parafilija” (patološka seksualna sklonost). Međutim, naglašava se i kako se ona može smatrati bolešću samo u pojedinim situacijama.

“Ako se te osobe žale da seksualna privlačnost koju osjećaju prema djeci izaziva psihosocijalne probleme kod njih, mogu biti dijagnosticirani s pedofilskim poromećajem. Međutim, ako tvrde da nemaju osjećaj krivice i srama….i ako se prema njihovom svjedočenju i službenim podacima može dokazati kako nikada nisu djelovali prema svojim impulsima onda OVE OSOBE NEMAJU PEDOFIlSKI POREMEĆAJ NEGO PEDOFILSKU SEKSUALNU ORIJENTACIJU (naglasio J. I.)”, stoji u dijagnostičkom priručniku za američke psihijatre.

Poljska komentatorka Elzbieta Wiater napisala je kako se napisi na pojedinim američkim stranicima o defitivnom prihvaćanju pedofilije kao nečega normalnog u stručnim krugovima mogu učiniti “preuranjenima”, ali da ima i te kako “razloga za zabrinutost”. Ona je u komentaru za katoličku stranicu Deon.pl napisala kako cijela situacija podsjeća na onu s homoseksualnošću u 1970-ima.

“I homoseksualnost je tada proglašena orijentacijom, a ne bolešću kao do tada. Danas imamo situaciju kada gay lobiji za sebe traže puno više od tolerancije. Puno toga govori da se isto može dogoditi s pedofilijom. Postoji jak lobi koji radi za njezino prihvaćanje. Tko zna da za nekoliko desetljeća nećemo imati situaciju da se počnu promovirati pedofilske obitelji. Sve u ime ljubavi naravno”, napisala je Wiater.

Drugi razlog za zabrinutost jest da razlikovanje između bolesti i orijentacije ovisi samo o “osobnom osjećaju pacijenta” i njegovu funkcioniranju u društvu.

“U Indiji i Pakistanu udaju 8-ogodišnje djevojčice od kojih neke ne prežive prvu bračnu noć. Niti njezin muž niti društvo ne smatraju to problemom. Je li taj muž bolestan ili ne, je li njegovo ponašanje normalno? Ili, želimo li da i u našem društvu vladaju takve norme?”, napisala je Poljakinja u pronicljivom komentaru.

Sa druge pak strane, dr. Greg Popcak, katolički aktivist u pastoralu obitelji tvrdi kako, “iz onog što on može vidjeti”, nema razloga za zabrinutost.

“Ideja definiranja pedofilije kao orijentacije ima za cilj odvajanje misli od postupaka i mislim da je to u redu. Tako i Katolička crkva razmišlja o tome. Netko može imati poriv za grijehom, ali da taj grijeh ne počini. Postoji velika razlika između razmišljanja o pljački banke i pljački. Oboje je loše, ali ovo zadnje je grijeh. Međutim, ako netko želi definiranje pedofilije kao orijentacije iskoristiti za njezino društveno prihvaćanje, onda je to i te kako problematično. Ali, to se ne događa. Barem ne sada”, napisao je Popcak koji tvrdi da je samo riječ o olakšavanju kriterija za medicinsku dijagnozu, a ne vrednovanja pedofilije

J.I. | Bitno.net