U nedjelju krećemo s novim projektom ‘TikTok Evanđelje’, evo o čemu se radi i tko su naši suradnici

Ove nedjelje Bitno.net kreće s novim projektom “TikTok Evanđelje” koje ćete moći pratiti na našem TikToku i Instagramu.

Božja Riječ izgrađuje, tješi, ohrabruje, potiče na kajanje i hrani našu dušu. Zato smo odlučili, uz pomoć suradnika, Riječ donijeti i na društvene mreže, u, za Hrvatsku, jedinstvenom projektu.

Svake nedjelje objavit ćemo video u trajanju od (otprilike) dvije minute, u kojem će netko od naših suradnika protumačiti Evanđelje od tog dana. Ove nedjelje, 9. ožujka, Božju Riječ tumačit će don Roko Kaštelan (njegov put od Torcide do svećenstva možete pročitati OVDJE).

Uz spomenutog don Roka, naši suradnici su još vlč. Ivan Seletković, p. Boris Jozić i s. Ana Begić kojima smo, kao pripremu, postavili nekoliko pitanja.

Predstavite se

Don Roko: Ja sam don Roko Kaštelan, imam 33 godine i dolazim iz jednog malog grada, Omiša. Svećenik sam gotovo četiri godine, a trenutno obnašam funkciju župnog upravitelja župe sv. Lovre mučenika u Trogiru.

Vlč. Ivan: Don Ivan Seletković, svećenik Riječke nadbiskupije, s tim da sam trenutno na postdiplomskom studiju u Rimu. Imam 29 godina, rođeni Riječanin. Volim sve što vole mladi, ali na Kristov način.

P. Boris: Zovem se Boris Jozić. Isusovac sam i svećenik. Rođen sam u Mostaru, odrastao u Zagrebu, a danas mi je dom tamo gdje me pošalju. Trenutno sam u Osijeku i radim u Isusovačkoj klasičnoj gimnaziji kao vjeroučitelj i duhovnik.

S. Ana: Sestra Ana Begić, dominikanka. Pripadam Kongregaciji svetih Anđela Čuvara, s kućom maticom u Korčuli.

P. Boris Jozić. Foto: Jerko Abičić

Zašto ste postali svećenik/redovnica?

Don Roko: Dug je odgovor na pitanje zašto sam postao svećenik, ali zasigurno sam osjetio da me On poziva te sam se na taj poziv u strahu odazvao.

Vlč. Ivan Seletković: Prije svega jer vjerujem da me Gospodin pozvao na to. Nije to bila odluka koju sam brzo donio, već sam 10 godina aktivno promišljao, molio na tu nakanu, lutao, uvjeravao se da to nije za mene zbog 1000 različitih razloga – i na kraju je u toj borbi Krist pobijedio. Svojom ljubavlju je pobijedio toliko puta u mojemu životu – u mojem obraćenju, u mojim lutanjima, u borbi s grijehom, u borbi sa sobom i s drugima, u svakoj situaciji – u najvećoj i najmanjoj. Pa, mislim da je to najispravniji odgovor – svećenik sam jer je Krist pobjednik u mojem životu i želim, služeći i živeći kao svećenik, to iskustvo Krista pobjednika dati i drugima.

P. Boris Jozić: Svećenik sam postao jer me Bog u jednom trenutku pozvao da ga slijedim. Nježno me je kroz par godina poticao pitanjem: “Mogao bi ti?” i, nakon dužeg odbijanja, u jednom sam se trenutku prepustio i rekao mu: “Da. Želim biti sveti svećenik!” Od tog trenutka On mi je podario mir u srcu i trudim se svakoga dana slijediti Njegovu volju i živjeti Njemu na slavu.

S. Ana Begić: Bog poziva na čudesne načine, a tako je pozvao i mene. Poziv sam osjetila već u 5. razredu osnovne škole no kada sam, nakon završetka osnovnoškolskog obrazovanja, poželjela otići u samostan, moji roditelji nisu bili suglasni, smatravši da nisam dovoljno zrela donijeti tu odluku. Stoga sam u samostan otišla nakon srednje škole te bih, da moram ponovno sve ispočetka, opet krenula istim putem. Život je pun turbulencija, uspona i padova, međutim s Gospodinom je sve lakše.

Don Roko Kaštelan. Foto: Jakov Matić

Zašto je važna Božja Riječ i kako vam konkretno pomaže?

Don Roko: Iznimno je važna za naš duhovni život jer nas usmjerava, daje nam nadu, otvara srca i hrabri nas na životnom putu. Iskreno, Božja Riječ mi je toliko puta u životu obrisala suze da ne znam kako bih bez nje. Toliko sam utjehe preko nje primio.

Vlč. Ivan Seletković: Božja Riječ od moje osnovne škole zauzima važno mjesto u mojem životu. Proveo sam tolike sate čitajući i razmatrajući Božju Riječ, a to je mijenjalo i mijenja moje srce i moj život. Ponekad je kao ogledalo gdje se mogu ogledati, ponekad je utjeha, ponekad opomena. Kroz nju mogu čuti Gospodina, mogu razgovarati s Njime, mogu ozdraviti, mogu dobiti nadu, usmjerenje, jasnoću. Mogu biti s Bogom. Moje iskustvo je da je Riječ Božja zaista živa i djelotvorna, i u to se uvjeravam svakog dana.

P. Boris Jozić: Osobno ne mogu bez Boga i zato svaki dan dolazim njegovoj Riječi. Ima li išta ljepše nego slušati Boga koji ti govori?! A on je toliko puta odgovorio na moja pitanja i muke upravo po Svetom pismu, zato mu se često i vraćam.

S. Ana Begić: Važna je jer nam Gospodin kroz nju govori, hrabri nas, otvara nove vidike i mogućnosti u našem životu. Ponekad se nalazimo u tuzi, boli i trpljenju te nam Bog baš u tom trenutku daje svoju Riječ koja nas može podići. Božja Riječ naša je suputnica i stoga bi je zaista trebali redovito čitati i osluškivati.

Vlč. Ivan Seletković. Foto: Privatna arhiva

Zašto sudjelujete i što želite postići ovim projektom?

Don Roko: Uključio sam se jer sam, naravno, pozvan (smijeh). S druge strane, kao svećenik imam odgovornost da budem prisutan među svojim narodom i da zajedno s njim rastem do punine spoznaje Kristove te da zajedno dođemo u nebo, gdje nas čeka Otac.

Vlč. Ivan Seletković: Sudjelujem jer se sjećam sebe u srednjoškolskim i studentskim danima – često nisam nailazio na adekvatna tumačenja Božje Riječi. Propovijedi su mi često bile dosadne ili se uopće ne bi ticale onoga što je bilo u liturgijskim čitanjima. I tada sam razvio jednu “super moć” – a to je da se isključim odmah kada svećenik stane za ambon, a ponovno uključim kada kaže ‘Amen’ na kraju propovijedi. Mislim da kao Crkva još uvijek ne dajemo mladima ono što zaslužuju – a to je jedno dobro tumačenje Božje Rijeci. Pa – kada sam znao tako dobro osuditi svećenike koje sam slušao i kritizirati Crkvu u tom smislu – ovo mi je super prilika da sada, kada sam i sam svećenik, zasučem rukave i dam drugima ono što sam tražio.

P. Boris Jozić: Sudjelujem u projektu jer sam osjetio Božji poticaj na to i vjerujem da će Otac ovo iskoristiti da, po svojoj Riječi i snagom Duha Svetoga, još više sebi i svome Sinu Isusu približi one koji će slušati.

S. Ana Begić: Sudjelujem, prije svega, kako bismo zajedničkim promišljanjem Božje Riječi došli do novih spoznaja, odnosno da od Gospodina primimo snagu za život i odgovore na pitanja i traženja koja nas svakodnevno salijeću. Nadam se da ćemo projektom širenja Božje Riječi postati bliskiji njemu, ali i jedni drugima kako bismo uistinu bili braća i sestre u Kristu. Tada će oni koji nas vide moći izgovoriti onu misao koja se koristila u prvim kršćanskim vremenima: “Gledajte koliko se ljube”.

Sestra Ana Begić. Foto: Privatna arhiva