Zbog svih navedenih razloga o značenju pitanja spolnosti uopće. Spolnost nije samo nešto biološko, nego nešto što se tiče “najskrovitijega bića ljudske osobe”.14 U onoj mjeri u kojoj je naše razumijevanje spolnosti iskrivljeno, u tolikoj mjeri je iskrivljeno i naše razumijevanje nas samih. Razmislite kako je spolnost isprepletena s otajstvom života. Bez spolnosti ne bi bilo života.

Najdublja istina o spolnosti zapravo otkriva najdublju istinu o životu. A ona je: pozvani smo da po daru Božje milosti imamo udjela u Božjemu životu ljubeći kao što on ljubi – a taj je poziv utisnut u naša sama tijela kao muško i žensko. Utisnut je u našu spolnost. Parafrazirajući Ivana Pavla II.: ponovno otkrivanje ženidbenoga značenja tijela uvijek znači ponovno otkrivanje značenja cjelokupnoga postojanja, značenja života.15 Zbog toga je to žurno pitanje.

Spolni nagon dotiče najsnažnije porive i želje ljudskoga srca. Ovisno o tomu kako se usmjeravaju, ti porivi i želje imaju moć učiniti veliko dobro ili veliko zlo. Ukratko, stvoren od Boga, spolni nagon nam je dan kao “instinkt ljubavi” koji vodi u život. Ali, kada se on isključi od izvora ljubavi i života (Boga), ima tendenciju postati “instinkt požude “ koji vodi u smrt.

Spolni stavovi i ponašanja tada imaju moć usmjeriti ne samo pojedince nego i čitave nacije i društva prema poštivanju života – ili prema krajnjem nepoštivanju života. Dakako, kad je požuda utkana u tkivo društva, to društvo ne može biti ništa drugo doli “kultura smrti.”

Zvuči li pretjerano? Samo američka nacija svaki dan ubije preko četiri tisuće nerođene djece da bi zadovoljila svoju pohotu. A to je samo početak.

Neuredna seksualnost je “Pandorina kutija” koja daje maha mnoštvu društvenih zala: od siromaštva obitelji “bez oca” i zastrašujućega bujanja spolno prenosivih bolesti (neke su kobne, kao što je AIDS), do novorođenčadi nađene na smetlištima i povećanomu nasilju među tinejdžerima – a sve se ovo može pratiti do svojega izvora – sloma spolnih običaja koja podupiru čitavu obitelj kao osnovnu stanicu društva.

Smjerom kojim idu spolni stavovi i ponašanja, ide i brak. Smjerom kojim ide brak, ide i obitelj. Smjerom kojim ide obitelj, ide i društvo. Parafrazirajući ponovno Ivana Pavla II.: ljudski život, njegovo dostojanstvo, u svakomu trenutku i na svakomu mjestu kugle zemaljske ovisi o ispravnomu uređenju ljubavi među spolovima.16

Nikada ne ćemo izgraditi civilizaciju ljubavi i kulture života ne počnemo li najprije živjeti po istini naše spolnosti. Ako je Crkva “opsjednuta” spolnošću, to je zato što je “opsjednuta” podupiranjem dostojanstva i ravnoteže ljudskoga života i Božjega plana za ljudskost, a naša je spolnost stvorena da ga otkrije.

Gornji tekst je izvadak iz knjige Christophera Westa Otvoreno o seksualnosti i braku. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Knjigu možete prelistati na linku ovdje.

14  Familiaris consortio – Obiteljska zajednica, Apostolska pobudnica Ivana Pavla II. o zadaćama kršćanske obitelji u suvremenom svijetu, Kršćanska sadašnjsot, Zagreb, 1997. 11
15  Usp. Teologija tijela, nagovori Ivana Pavla II. na općim audijencijama na temu ljudske ljubavi u božanskome planu, Pauline Books, 2006. 46,6

16  Usp. TT 43,7