Spolnost ima svoje značenje. Ona govori određenim jezikom. Kada razmislimo o svemu što spolnost uključuje – o činjenici da se pomoću nje na svijet donosi novi život, o činjenici da ona uzrokuje stvaranje snažne emocionalne bliskosti, o činjenici da u darivanju naših tijela mi predajemo sami sebe – počinjemo shvaćati da je Bog stvorio spolnost s njezinim određenim značenjem, s njezinim vlastitim jezikom. I taj jezik je vječan. Spolnošću se ne govori samo: “Bit ću s tobom neko vrijeme” ili: “Sviđa mi se tvoje tijelo.” Spolnost govori: “Predajem ti se zauvijek i sjedinjujem se s tobom. Želim se pridružiti tebi i Bogu u stvaranju, podizanju i školovanju djece.” Spolnost govori jezikom vječnosti. Ona govori jezikom braka.

“Uz tako velik broj razvoda u posljednje vrijeme, brak izgleda prilično prazan. Ako je vrlo vjerojatno da ćemo se razvesti, zašto onda moramo čekati sa spolnim odnosima sve do braka?”

Zato što je vjerojatnije da se ljudi koji čuvaju spolnost za brak neće razvesti. Većina razvoda potječe od loših bračnih odluka – odluka za vjenčanjem s osobom s kojom se niste trebali vjenčati. Većina tih loših odluka potaknuta je bliskošću nastalom u spolnoj aktivnosti. Osobe koje čuvaju spolnost za brak i svoje predbračne godine provode učeći ispravno voljeti, češće donose dobre bračne odluke i stvaraju snažnije brakove.

Znam da su mnogi od vas razočarani u brak. Bili ste svjedoci raspada brojnih obitelji tako da vam je često teško uopće povjerovati da brakovi ikada uspijevaju. Ali vjerujte mi, to može na vas pozitivno utjecati. Ako se posvetite dobrim vezama i ustrajete u visokim očekivanjima, ako sačuvate spolnost za brak, ako naučite uistinu nekoga voljeti i vjenčate se s osobom koja će moći postupati na isti način, u svoj brak unijet ćete prednosti koje će vam ići u prilog.

“Što ako se vi uopće nikada ne želite vjenčati? Zar ne smijete nikada imati spolne odnose?”

Kada odjednom postaje ispravno govoriti tim jezikom a da tako ne mislite – iskorištavati drugu osobu – samo zato jer ste odlučili da se ne želite vjenčati, ali ipak želite iskusiti spolne odnose? Odgovor je – nikada.

U svakom slučaju, nikada nećete u potpunosti doživjeti spolne odnose ako nekome ne želite predati svoj život. Ono što čini spolnost doista prekrasnom jest iskreno govoriti njezinim jezikom, a ne samo učiniti nešto površno i reda radi s nekim jer se vi zbog toga dobro osjećate ili jer želite to iskusiti.

Suprotno uvriježenu vjerovanju, spolni odnos nije potreba. Milijuni nevjenčanih ljudi žive iznimno sretno i bez njega, a kada umru, sigurno nije celibat taj koji ih je ubio.

“Zašto bi mi Katolička Crkva govorila što trebam činiti sa svojim tijelom? To je moje tijelo i ja bih s njim trebao činiti ono što ja želim.”

Ovo je pitanje koje mi se najčešće postavlja. Kao prvo, to zapravo i nije tvoje tijelo, zar ne? Ono je više kao posuđeno. Onaj Netko ti ga je posudio i ti ćeš ga jednoga dana morati vratiti. Kada za to dođe vrijeme, Njemu ćeš morati objasniti sve ono što si s njim činio.

Prisiljava li te Crkva da činiš nešto sa svojim tijelom? Ima li Crkva nekakav odred specijalaca koji te prisiljava na celibat? (“Mi znamo da si tu unutra i da griješiš. Iziđi van s rukama podignutim u zrak. Ne možeš pobjeći – biskup stoji na svakim vratima.”)

Poruka Crkve je posve drugačija: Bog te je stvorio i On zna kako se ponašaš. Moral je samo uputa za upravljanje tvojim tijelom. Spolnost govori jezikom – jezikom trajne ljubavi. Ako želiš, možeš je slobodno izdvojiti i izvan tog konteksta, ali ćeš onda za to snositi tjelesne, emocionalne i duhovne posljedice. Zlouporaba tog jezika može te povrijediti – jako povrijediti.

“Koje je značenje pojma ‘čistoća’?”

Kada ljudi govore o čuvanju spolnosti za brak, oni najčešće koriste jednu od ove dvije riječi: “uzdržljivost” ili “čistoća”.

Ja osobno, u ovom slučaju, nisam sklona riječi “uzdržljivost”. Ona ne obuhvaća ono što mi želimo reći. Ona se čak nužno i ne odnosi na spolnost. Svi katolici znaju da je u vrijeme Korizme petak dan za uzdržljivost. Znači li to da se katolici taj dan moraju uzdržavati od spolnih odnosa? (“Samo se petkom moramo uzdržavati od spolnih odnosa? Za vrijeme Korizme? Super! Crkva nije tako stroga kao što sam mislio!”) To je pogrešno razmišljanje. U ovom slučaju “uzdržljivost” znači da se petkom uzdržavamo od mesnih obroka.

[facebook]Za više ovakvih tekstova – klikni like[/facebook]

“Uzdržljivost” je negativan pojam. Ona označava, najjednostavnije rečeno, ne činiti nešto. Teško da će nas uzdržljivost moći privući. Riječ “čistoća” je drugačija. Čistoća se veže uz spolnost – uz razumijevanje i poštivanje spolnosti. Čistoća se odnosi na prepoznavanje i poštivanje činjenice da je Bog spolnost stvorio da govori jezikom – jezikom trajne, odane, bračne ljubavi. Čistoća prepoznaje da je poštivanje toga jezika najbolji način življenja ljubavi.

Ja osobno volim riječ “čistoća” jer se ona odnosi na svakoga. “Uzdržljivost” od spolnih odnosa odnosi se samo na nevjenčane osobe. Mi koji nismo u braku ne volimo čuti od drugih osoba kako se mi moramo uzdržavati, a oni ne.

“Moraju li ljudi u braku živjeti čistoću?”

Ljepota čistoće je u tome što ona nije vrsta vrline “učini kako ja kažem, a ne kako ja postupam”. 

Bračni spolni odnosi predstavljaju “vo­đenje ljubavi” u svom najstvarnijem smislu. Oni govore: “Ja ti predajem sebe i predajem se onome što je najbolje za tebe, zauvijek.” 

Čistoća je stvorena za svakoga – vjenčane ljude, nevjenčane – i za svećenike i časne sestre. Čistoća ne znači “ne imati spolne odnose”. Čistoća znači shvatiti kako spolnost govori jezikom – jezikom trajne, vječne, samopredane ljubavi koja govori: “Ja ti predajem sebe”, i živjeti takav život.

Za one koji nisu u braku, očito, čistoća znači uzdržljivost od spolnih odnosa. Ali, što čistoća predstavlja vjenčanim ljudima?

Vjenčati se ne znači da vi odjednom možete činiti sve što želite sa svojim suprugom ili svojom suprugom. Bračni spolni odnosi predstavljaju “vo­đenje ljubavi” u svom najstvarnijem smislu. Oni govore: “Ja ti predajem sebe i predajem se onome što je najbolje za tebe, zauvijek.” Čistoća za vjenčane ljude znači poštivanje toga jezika. Ona znači iskreno govorenje čitavo vrijeme. Čistoća, kroz bračni jezik spolnosti, predstavlja vašu neprestanu brigu i traženje onoga što je najbolje za vašega supružnika. Govorenje: “Ja želim spolni odnos i želim ga sada i nije me briga što ti želiš” nije izražavanje ljubavi. To nije čistoća.

Ivan Pavao II. je prije nekoliko godina dao izjavu koja je podigla puno prašine. On je rekao da u odnosu između supružnika ne bi smjela postojati “požuda”. Novine u SAD-u su iskoristile taj citat i pokušale od njega napraviti predmet općeg ismijavanja. Pisali su kako Papa vjeruje da između supružnika ne bi smjela postojati spolna privlačnost i da oni ne bi trebali uživati u spolnim odnosima.

Da su novinari slušali sve što je govorio, shvatili bi koliko su pogriješili. “Požuda” ne označava spolnu privlačnost. Privlačnost je, posebno između supružnika, dobra stvar. Ivan Pavao II. je sam to rekao nekoliko puta. Požuda, nasuprot tome, znači svođenje cijele osobe samo na spolnost. Požuda je želja za iskorištavanjem druge osobe – za gledanjem te osobe isključivo kao objekta osobnoga, spolnog zadovoljavanja. A tome, čak ni u braku, nema mjesta.

Supružnici bi se trebali međusobno voljeti. Oni bi trebali prionuti jedno uz drugo i iskazivati međusobnu nježnost. Oni bi trebali imati zdrav, aktivan, ugodan spolni odnos. Ali oni ne smiju nikada, baš nikada iskorištavati jedno drugo. Iskorištavanje nije dio čistoće.

Gornji tekst je izvadak iz knjige Mary Beth Bonacci Prava ljubav. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net.