Ivan Pavao IL primjećuje kako je “osobita zasluga” svetoga Pavla što je “povezao ta dva znaka [bračno sjedinjenje i sjedinjenje Krista i Crkve], pretvarajući ih u jedinstveni, veliki znak, odnosno, veliki sakrament“(TOB 95b,7). Putem toga “velikoga sakramenta” objavljuje se “veliko otajstvo” ljudskoga života.

Papa zapaža kako je povezivanje ovih dvaju sjedinjenja očito značajno za “kršćanski poziv muževa i žena”. Međutim, “jednako je tako bitno i valjano za [razumijevanje] čovjeka općenito: za temeljni problem njegova razumijevanja, kao i za njegovo samorazumijevanje vlastitoga postojanja u svijetu”. Uistinu, upravo u toj povezanosti “nalazimo odgovor na pitanje o smislu ‘bivanja tijelom'” (TOB 102,5).

U čemu se taj smisao sastoji? Pozvani smo ljubiti kao što Krist ljubi. To je nova zapovijed koju nam Krist daje: “Ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio!” (Iv 15,1-2). A kako nas je to Krist ljubio? “Ovo je tijelo moje koje se za vas predaje” (Lk 22,19).

Sjećate li se priče o mome puncu i suza što ih je prolio kada je prvi put nakon konzumacije braka primio svetu pričest? Moj je punac toga dana shvatio kako je smisao života, smisao svemira, upisan ne samo u naše duše, već i u naša tijela: u “veliko otajstvo” spolne različitosti i našega poziva da postanemo “jedno tijelo”. Kao što ćemo još jasnije uvidjeti u idućemu poglavlju, bračno je sjedinjenje “veliki znak” što ga je Bog dao svijetu kako bi objavio otajstvo svoje vlastite ljubavi.

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Teologija tijela za početnike”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.