Da, Crkva nas poučava da su spolni odnosi izvan bračnoga odnosa grijeh – težak grijeh. Što to znači? Kada sam ja bila mlada, mislila sam da je Bog veliki osvetnik koji čeka da učinimo neke pogreške tako da nas može “protjerati u pakao”. To mi je bilo teško shvatiti – ta slika se jednostavno nije poklapala sa slikom “Boga punog ljubavi” kojega smo crtali i o kojem smo pisali pjesme na satovima iz vjeronauka.

Trebamo početi od razumijevanja grijeha. Grijeh nije samo kršenje nekoga apstraktnog pravila koje je Bog izmislio da nas muči. Bog nas je stvorio. On zna kako mi djelujemo. Moralnost nije apstraktna. Moralni zakoni su jednostavno upute za upravljanje našim životima. Griješiti znači ići protiv načina na koji smo stvoreni. Griješiti znači, na određen način, povrijediti druge i samoga sebe. A Bog to ne voli vidjeti.

Vidjeli smo kako se to primjenjuje na spolnost. Bog je stvorio spolnost da govori lijepim jezikom – jezikom trajne, odane, plodne bračne ljubavi. Ako pokušamo spolnost izdvojiti iz toga konteksta, ona više neće bita ista, a mi ćemo biti povrijeđeni – tjelesno, emocionalno i duhovno.

Ali grijeh podrazumijeva puno više od “isključivanja ili rastuživanja Boga” jer mi ujedno nanosimo bol sami sebi ili jedno drugome. Mi smo stvoreni za Boga i živeći prema Njegovoj zamisli, približavamo mu se. Život koji se protivi Njegovoj zamisli, s druge strane, još nas više udaljava od Njega. Kada namjerno griješimo, mi Bogu govorimo: “Učinit ću to na svoj način.” Za takvo ponašanje se snose posljedice. Kada mi namjerno i svjesno počinimo težak grijeh, odvajamo se od Boga i od Njegove milosti. To nas dovodi u vrlo težak položaj, posebno ako se dogodi da umremo u takvu stanju. Kada umremo, jedino što nam preostaje jest On. Biti odvojen od Njega u toj situaciji je, doslovce rečeno, pakao.

Namjerno počinjen grijeh odvaja nas od Boga. Tko čini to odvajanje? Veliki opasni Bog? Ne. Mi to činimo. Kad griješimo, mi sami donosimo odluke. Mi činimo to odvajanje. Bog to ne voli. On nas svakog pojedinog neizmjerno voli. On želi da budemo s Njim. On želi da mu se vratimo.

To vrijedi za sve grijehe, uključujući i grijehe povezane sa spolnošću. Da, namjerna zlouporaba dara spolnosti težak je grijeh. Ako se ne pokajemo za taj grijeh, on nas odvaja od Boga. On, međutim, ne želi da stvari ostanu takve. On ne želi da budemo odvojeni od Njega. On nas još uvijek ludo voli. On želi da mu se vratimo.

Većina ljudi koja odrasta u današnjem svijetu nije čula istinu o čistoći. Mnogi od njih ne razumiju ljepotu Božjega dara spolnosti. Mnogi ljudi dobivaju više informacija o spolnosti s MTV-a nego iz svoje Crkve. Je li stoga iznenađujuća činjenica da je puno kršćana spolno aktivno, iako nisu u braku? Naravno da nije.

Što se onda događa kada ti ljudi uče o čistoći? Što se događa kada otkriju da je njihova spolna aktivnost bila pogrešna i da ih je ranila? Govori li Bog odozgo: “Ha! Griješili ste!? Sada vas mogu osuditi!!!”

Pogrešno, pogrešno, pogrešno. Bog nas voli. On nas ne voli više ako smo dobri, a manje ako smo loši. Njega žalosti vidjeti kako se okrećemo od Njega. On želi da se vratimo.

Kao katolici, mi imamo neopisiv dar – sakrament ispovijedi. Zahvaljujući njemu, možemo se izravno obratiti Bogu i vratiti stvari na pravi put. Sve što On od nas traži jest da se iskreno pokajemo i odlučimo ne počiniti ponovno taj grijeh. On nas ponovno napunja svojom milošću i mi se vraćamo na pravi put.

Postoji prekrasna scena u filmu Isus iz Nazareta. Isus je na večeri s farizejima. Bila je to velika stvar – bilo bi to kao da je netko od nas pozvan na večeru u veleposlanstvo ili predsjednički dvor ili na neko slično važno mjesto. Za vrijeme večere raspravljaju o zapovijedi: “Ljubi bližnjega svoga.” Baš kada je Josip iz Arimateje upitao: “Ali tko je moj bližnji?”, u prostoriju uđe Marija Magdalena. Marija Magdalena nije bila farizejka i nije bila osoba koju se očekivalo vidjeti u kući farizeja. Ona je, kako je prikazano u filmu, prostitutka. Ona viče jer želi vidjeti Isusa, a svi je nazivaju pogrdnim imenima i pokušavaju istjerati iz prostorije. Ali Isus tada reče: “Neka ostane.” Ona klekne pred Isusa, plačući. Zna da je griješila i gorko se zbog toga kaje. Isus je pogleda pogledom prepunim ljubavi i reče: “Oprošteni su ti mnogi grijesi jer si ljubila mnogo. Idi i ne griješi više!”

Posudite taj film i pogledajte tu scenu. Pogledajte izraz ljubavi na Njegovu licu. To je način na koji On i vas gleda u sakramentu ispovijedi. To odražava Njegovu iskrenu ljubav punu milosti prema svima vama.

Nama, kao katolicima, ispovijed je neizmjerno važna. Ona nas dovodi svećeniku kojemu je povjerena Kristova moć da nam oprašta grijehe (Iv 20,22–23). Ispovijed nam omogućava da vlastitim ušima čujemo one lijepe riječi: “Ja te odrješujem od grijeha tvojih…” To nam je jamstvo za oproštenje. Što je najvažnije, sakrament nam daje milost – snagu i pomoć od Boga tako da možemo ispuniti ono što se od nas očekuje: “Idi i ne griješi više.”

Nemojte se bojati ispovjedaonice. Ne postoji ništa čime možete “šokirati” svećenika. On neprestano sluša grijehe ljudi – on je već prije čuo takve stvari. Ako ne želite da svećenik zna tko ste, u redu. Ne morate se suočiti “lice u lice” s njim ako se ne osjećate ugodno – možete ostati iza pregrade u ispovjedaonici. Dobro je, međutim, ako možete uvijek otići istom svećeniku koji će tako znati nešto o vašoj prošlosti, iako neće znati vaše ime. Tada vas on može bolje savjetovati o onome što morate činiti u budućnosti. Još bolje je odlaziti svećeniku kojega poznajete i koji vas poznaje. Najbolje je ako pronađete nekoga tko je vrlo svet i tko ima razumijevanja i oduševljenja za novi pokret čistoće među nevjenčanim katolicima. Odlazite k njemu redovito. Pitajte ga za pomoć u življenju čistoće. Još jednom vam napominjem, nemojte se brinuti da će ga vaša ispovijed zaprepastiti ili da će “odati tajnu”. Ne možete ga zaprepastiti, a Crkva mu nalaže da ne smije odati ono što je čuo na ispovijedi, čak i ako je njegov život u opasnosti. On bi prije umro nego odao vaše tajne.

Ispovjedaonica čeka na vas. Redovito je koristite. Nemojte gubiti vrijeme pitajući se je li loše nešto što ste učinili. Nemojte se utapati u krivnji. Ispravite pogreške i počnite iznova.

Gornji tekst je preuzet iz knjige Mary Beth Bonacci “Prava ljubav”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal www.bitno.net.