Biblija nigdje ne kaže: “Ne smijete se koristiti kontracepcijom.” Međutim, ona zaista kaže da smo stvoreni na sliku i priliku Božju kao muško i žensko (usp. Post 1,27). Ona kaže: “Plodite se, i množite” (Post 1,28). Ona kaže da je Bog pogubio Onana “jer ispuštaše [sjeme] na zemlju” (Post 38,9–10).1

Sam Krist je poučavao, govoreći o dvoje koji su postali “jedno tijelo”, kako nikada ne smijemo rastavljati ono što je Bog svezao (usp. Mt 19,6), a Bog je onaj koji je svezao spolnost i bebe, zar ne? 5. poglavlje Poslanice Efežanima (Ef 5) vrlo jasno poziva muževe da ljube svoje žene kao što Krist ljubi Crkvu. Je li Krist ikada namjerno obesplodio svoju ljubav?

Od početka do kraja, Pisma nas pozivaju na prihvaćanje Božje ljubavi, na ljubav kakvom Bog ljubi, na odabiranje života. Za nas je spolno sjedinjenje možda najistaknutija prilika za prihvaćanje ili odbijanje toga poziva. Upravo putem spolnoga sjedinjenja nestvorena ljubav Božja prodire u stvoreni svijet kako bi ušla u zajedništvo ljubavi muškarca i žene uzrokujući najveličanstveniji događaj u svemiru: stvaranje nove ljudske osobe.

Spolni odnos uz uporabu kontracepcije govori: “Mi ne želimo primiti Božju ljubav. Mi ne želimo ljubiti kao što Bog ljubi. Mi ne želimo odabrati život.” Je li to biblijski?

Što bi bili opravdani razlozi zbog kojih bi bračni par mogao primjenjivati prirodno planiranje obitelji (PPO) u izbjegavanju trudnoće?

Prvo trebamo razmotriti opću sklonost para prema djeci. Kontracepcijska je kultura sklona promatrati djecu kao teret kojemu se treba oprijeti, a ne kao dar koji se treba prihvatiti; kao prepreku materijalnomu bogatstvu, a ne kao doprinos obiteljskomu zdravlju; kao iscrpljivanje svjetskih prirodnih bogatstava, a ne kao društvenu korist.2 U okviru te društvene sredine, parovi često ulaze u brak s pristupom djeci po kojemu se podrazumijeva da ih ne će imati ako ih i sve dok ih sami ne budu željeli. Nakon što dadnu svoj doprinos s dvoje djece, čini se kao da bi par trebao pronaći opravdanje zbog toga što ih žele više.

Bez ikakvoga razmišljanja o tomu, parovi koji preuzmu ovaj pristup jednostavno traže najprikladniji način provođenja svojega plana. Iz te perspektive, PPO je samo još jedan mogući izbor na dugačkoj listi metoda za izbjegavanje “neželjene” djece i pritom jako nepoželjna metoda. Dok je ona podjednako djelotvorna u izbjegavanju trudnoće kao bilo koja druga kontracepcijska metoda, njezino provođenje zahtijeva daleko više žrtve.

Ali pretpostavimo da se takav par koristio PPO-om. Njihov negativni mentalitet prema djeci već se protivi onomu što su obećali pred oltarom. Neovisno o činjenici da ne obesplođuju svoje spolne snošaje namjerno, bili bi krivi što “u srcu” krše svoja obećanja.

Vratimo se na analogiju s pozivnicom za svadbu. Ne radi se o tomu da takav par Bogu šalje “ne-pozivnicu”, već o tomu da se njihovo zadržavanje pozivnice ne temelji na opravdanomu razlogu. Temelji se na stavu da u njihovu sjedinjenju Božja prisutnost ne bi bila dobrodošla.

Ovo je još uvijek očigledan prekid odnosa. (Kako biste se osjećali da vas bliski prijatelj bez opravdana razloga ne pozove na svoju svadbu?) Dakle, kako bismo shvatili opravdanu uporabu PPO-a u braku, prije svega nam je drugoga potrebno duboko obraćenje naših srdaca u odnosu na značenje spolnosti i istinski blagoslov djece.

Svaki je oženjeni par pozvan da se “plodi i množi” (Post 1,28). To je početna točka. Djeca nisu nešto čime se opterećuje bračna ljubav, već su krunidbeno slavlje bračne ljubavi. Stoga, umjesto izbjegavanja djece, opće bi raspoloženje trebalo biti ono koje prihvaća djecu kako dolaze, sve dok par nema opravdani razlog protiv toga.

Crkva spremno uočava, pogotovo u današnje vrijeme, da mnogi bračni parovi imaju opravdan razlog ne prihvaćati djecu u određenim razdobljima svojega bračnoga života. Drugi vatikanski sabor supružnicima daje sljedeće upute za planiranje veličine njihove obitelji: “[Supružnici trebaju]… promišljeno uzeti u obzir svoje osobno dobro i dobro svoje djece, već rođene i one koja bi se mogla još roditi. U tu svrhu trebaju razmotriti i materijalne i duhovne prilike kao i vlastito životno stanje. Konačno, trebaju voditi računa o dobru obiteljske zajednice, o potrebama vremenitog društva i same Crkve. Ovu prosudbu u konačnici pred Bogom moraju donijeti sami roditelji i nitko drugi.”3

Katekizam ističe da je zadaća roditelja “pobrinuti se da njihova želja [za razmicanjem rađanja] nije potaknuta sebičnošću, nego usklađena s velikodušnošću kakva je prikladna za odgovorno roditeljstvo.” 4

Vratimo se još jednom bračnomu paru koji uistinu razumije značenje spolnosti. Oni imaju ispravan stav prema djeci. Bog je uvijek dobrodošao u njihovu spolnomu sjedinjenju. Pa ipak, oni su pred Bogom prosudili, na temelju gore navedenih načela, kako bi trebali izbjegavati trudnoću, barem za neko vrijeme.

Takav par nije zabrinut veličinom žrtve kakva je nužna da bi ostali vjerni svojim privolama, pa zato nauče kako primjenjivati PPO i suzdržavati se od spolne aktivnosti tijekom plodnoga razdoblja mjesečnoga ciklusa. To jest, iz opravdanih se razloga suzdržavaju i od poziva Bogu da stvori novi život. Takav par djeluje pravedno, odgovorno i u potpunomu skladu s privolom koju su izrekli jedno drugomu pred oltarom.

Gornji tekst je izvadak iz knjige Christophera Westa Otvoreno o seksualnosti i braku. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Knjigu možete prelistati na linku ovdje.

Sve tekstove ovog autora pročitajte ovdje.

1 Tradicionalna tumačenja u ovomu ulomku vide Božju osudu svake metode namjerno obesplođenoga orgazma (masturbacija, kontracepcija, sodomija itd.). Izraz “onanija” posebno je skovan za takva ponašanja. Čini se da samo suvremeni zagovornici kontracepcije nastoje izbjegavati zaključak da je Bog pogubio Onana zbog ispuštanja sjemena.

2 Taj mentalitet protiv djece iskazan je u prodajnomu katalogu koji sam jednom vidio, a nudio je otirač s natpisom: “Kućni ljubimci dobrodošli. Djeca moraju biti na uzici.” Potpis ispod slike je  čak navijestio rat: “Ovaj otirač nedobrodošlice jamči da će Fertile Myrtle (Plodna Mirta – u svakodnevnomu govoru naziv za ženu s puno djece, prim. prev.) i njeno neobuzdano leglo biti u nevolji.

3 GS 50

4 KKC 2368