Kad Crkva govori o spolnosti, ona se “drži vjere.” Spolni je čin vjerski događaj! Prema Ivanu Pavlu II., kada govorimo o “velikomu znaku” sakramenta braka, govorimo o čitavomu djelu stvaranja i otkupljenja.1

Spolnost nas naglavce uranja u kršćansko otajstvo. Nema okolišanja: “Ne znate li da su vaša tjelesa Kristovi udovi?” (1 Kor 6,15).

Postajući “jedno tijelo,” supružnici ustanovljuju sebe i svoju obitelj kao domaću Crkvu, Crkvu u malomu. Tako se Crkva ne ugurava u spavaću sobu. Kršćanski supružnici sa sobom unose Crkvu u svoju spavaću sobu.

Spolnost je sveta. Sveta je – puno više nego što naše pale strasti ponekad žele da jest. Ako pomišljamo da je spolni odnos nekako “bolji” bez Boga, potpuno ga izvrćemo!

Radost spolnosti – u svoj njezinoj orgazmičkoj veličanstvenosti – stvorena je da bude radost ljubavi kakvom Bog ljubi. Radost spolnosti – u svoj njezinoj orgazmičkoj veličanstvenosti – stvorena je da bude predokus nebeske radosti: vječnoga izvršenja braka između Krista i Crkve. Krist nam pruža svoj plan za spolnost preko Crkve – plan kojim se “ne ubija radost”, nego se “donosi radost.”

“Budete li čuvali moje zapovijedi,” rekao je, “ostat ćete u mojoj ljubavi… To sam vam govorio da moja radost budeu vama i da vaša radost bude potpuna” (Iv 15,10–11). Dakle, želite li najizvrsniji, najradosniji seks koji je moguće postići, širom otvorite vrata Kristu – uključujući (i to osobito) vrata spavaće sobe.

“Smatram prilično ironičnim što ostarjeli muškarci u celibatu diktiraju spolni moral drugima. Što oni znaju o spolnosti?”

Prije svega, kao što smo već prije pojasnili, papa i biskupi nikomu ništa ne diktiraju. Oni jednostavno svjedoče ono što je Bog objavio, i to s autoritetom koji im je Krist predao. Uvijek imamo slobodu to prihvatiti ili odbiti.

Drugo, poruka koju oni prenose o spolnomu moralu nije njihova vlastita, nego Božja. Bog je stvorio spolnost. On zna zašto je to učinio, s kojom namjenom, te da ona može donijeti veliku radost kad se poštuje i veliku bijedu kad se zlorabi. U Božjoj mudrosti (koja je često sasvim drukčija od naše), on je povjerio svoj plan o spolnosti tim “starcima u celibatu”. Da ponovimo našu raniju sliku, kad odbijamo poslušati, to je u jednakoj mjeri budalasto kao kad natačemo dizelsko gorivo u auto na čijoj naljepnici piše: “Samo bezolovno gorivo.”

Treće, svi koji misle da muškarci u celibatu ništa ne znaju o spolnosti, nikada nisu pročitali ništa od onoga što je napisao Ivan Pavao II. Moja mi supruga ne će zamjeriti kada kažem da sam naučio više od toga “starca u celibatu” o naravi, ljepoti i značenju spolnosti od ikoga drugoga na ovomu planetu. To su uvidi čovjeka koji je proniknuo dubine svoje vlastite muževne duše da bi dao smisao svojoj spolnosti – a ono što je otkrio tamo jest božanska iskra. Moja vlastita iskustva – prvo kao razbludna tinejdžera i mlada odrasla čovjeka, a sada u vlastitomu braku – samo potvrđuju ono što je on rekao.

Celibat omogućuje krajnje potrebnu perspektivu. Mnogi su ljudi postali tako zatrovani prepuštanjem spolnim užitcima da ne mogu vidjeti šumu od drveća. Jedni se tijekom cijeloga života uzdržavaju od genitalnoga seksa, što može dovesti da u potpunosti izbjegavaju svoju spolnost (budite sigurni, to nije zdravo – niti je izraz autentičnoga poziva na život u celibatu). Druge izbor doživotnoga celibata tjera da još više usklade svoju vlastitu dušu sa svime onime što spolnost jest.

Ivan Pavao II. je čovjek koji se jasno opredijelio za ovo drugo. Njegova žrtva genitalne spolnosti naš je dobitak – ukoliko imamo odvažnosti slušati.

Gornji tekst je izvadak iz knjige Christophera Westa Otvoreno o seksualnosti i braku. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Knjigu možete prelistati na linku ovdje.

Sve tekstove ovog autora pročitajte ovdje.

1 Teologija tijela – Man and Woman He Created Them: A Theology of the Body, nagovori Ivana Pavla II. na općim audijencijama na temu ljudske ljubavi u božanskome planu, Pauline Books, 2006., 97