Moljenje krunice s djecom u obitelji nije uvijek idiličan prizor kako bi se dalo naslutiti. Nekome se ne moli, nekome se spava, netko bi se išao igrati ili jednostavno ne može biti na miru 20-ak minuta.

Jedna je majka za portal Aleteia kroz riječi razgovora sa svojim mališanima objasnila zašto unatoč svim popratnim poteškoćama ne odustaje od zajedničke molitve.

“Znam da se ne želite moliti sa mnom”, kažem im sa smiješkom. “Znam jer sam se i ja osjećala isto kad sam bila malena. Moji mama i tata bi isto tako uvijek molili krunicu s nama tijekom dugačkih vožnji. Nikada nisam željela moliti s njima. Pretvarala sam se da spavam samo kako se ne bih trebala uključiti.”

“Ali sada kad sam odrasla znam neke stvari koje nisam razumjela kad sam bila vaših godina. Znam što će vam krunica jednog dana značiti.”

“Doći će dan u vašem životu”, kažem im, “kada ćete se osjećati kao da se cijeli svijet oko vas urušava. Voljela bih da mogu spriječiti da se to dogodi, ali ne mogu. Ne znam što će uzrokovati da se tako osjećate, ali znam da su patnja i tuga posve neizbježne u ovom smrtnom svijetu i da ćete se jednog dana suočiti s njima.”

“Kada taj dan dođe, možda neću biti tamo da vam pomognem i zaštitim vas, ali netko drugi će biti tamo, netko tko vas voli više od mene….”

“Kakav će tada biti dar znati riječi krunice i imati ih zauvijek zapisane u svojem srcu. Kada vas vaše riječi izdaju, riječi Svetog pisma koje sačinjavaju Oče naš i Zdravomariju bit će vam dostupne. Zato vas učim tim molitvama, kako bi bile uz vas kad ih zatrebate.”

“… One će biti uže koje će vas u olujnom moru držati privezane uz brod, Arku spasenja. Želim vam dati ovaj dar. Želim da imate ovaj uže za spašavanje u životnim olujama.”

“Osim toga, još je jedan razlog zašto tražim od vas da molite krunicu: znam da ćete mi jednog dana biti zahvalni.”

“’Kako to znaš?” jedan od njih me spontano pita.

“Zato što mi je drago jer su me moji roditelji tjerali da molim krunicu i onda kada nisam htjela. Zahvalna sam im na tome svakoga dana. I znam da ćete i vi jednog dana meni biti zahvalni.”