Tomislav Ivančić: Što nam govore bijesna djeca
Prolazio sam kraj dječjeg igrališta. Jedan je petogodišnji dječak stajao u pijesku i nešto slagao. Pokraj njega su bile igračke koje su donijeli on i njegova majka. Nakon nekog vremena dječak je ustao i počeo nogama gaziti igračke.
Bilo je strano i neobično od kuda tolika razaračka volja u njemu. Majka je za to vrijeme sjedila na klupi pokraj dječaka. Nije se uopće zanimala za njega, za njegova pitanja, nego je čitala i bavila se svojim problemima. Vidjelo se da joj je čuvanje sina muka i dužnost, a ne ljubav i zadovoljstvo. Dječak je to doživljavao. Majka i otac bili su bogati. Kupovali su mu previše igračaka. No dječak je osjetio da mu kupuju igračke kako bi ga one zabavile, da se oni ne bi morali baviti njime. Osjećao se izbačenim iz obitelji. Bio im je teret. Nije nikome mogao izreći svoje misli, nije se mogao isplakati, nije mogao nikome izreći svoje radosti, nije se imao kome pohvaliti ako je uspio napraviti kućicu u pijesku, izdupsti bunarić, napraviti mali kolosijek, cestu, seoce ili čovjeka.
On je ostajao u svom svijetu. Bio je prognanik. Iz toga progonstva može se shvatiti njegov bijes i njegova uništavajuća energija. Bjesnio je na igračke jer je htio roditelje. Njemu ne trebaju mrtve stvari, nego živa majka kojoj će moći pričati, kojoj će moći sjesti u krilo i izreći sebe, treba mu otac kojega bi pitao i koji bi mu protumačio kako izgleda svijet, kako se vozi automobil, zašto zrakoplovi lete.
Potrošačko društvo Zapada djecu i ljude drži smetnjama u skupljanju blaga i stvari koje se mogu kupiti. Najvažnije je nagomilati što više novca, kako bi se moglo kupiti svaku sitnicu u prodavaonici i čuvati je u svojoj kući, iako ona samo skuplja prašinu. Djeca su teret na tom putu. Zato su mnoge žene bijesne kada se u Crkvi i u državi počne govoriti o tome da treba imati više djece. Svatko ima pravo živjeti svojim životom, misle one. No i djeca koja bi htjela doći na ovaj Svijet imaju pravo preko nas i kraj nas ući u svijet i živjeti. Kako spojiti te dvije potrebe, ta dva krika za životom?
Bez ljubavi nema života ni odgovora na sva životna pitanja, a bez žrtve i podmetanja leđa pod teret Života nema ljubavi. Samo ljubav je prostor u kojemu odrasli i djeca mogu preživjeti.
Potraži danas tu Ljubav.
Gornji tekst je izvadak iz knjige Tomislava Ivančića “Ostati uspravan”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net.