Tko su anđeli i kako bismo svojoj djeci trebali govoriti o njima?

Važno je da katolici razmišljaju o toj temi. Na kraju krajeva, postojanje anđela uistinu je doktrina naše vjere. Islamska religija vjeruje u anđele, a također i židovstvo. Čak i mnogi od današnjih New age pogana promiču vjerovanje u anđele – naravno, ne na onaj način na koji to čine pravovjerni katolici.

Što Katolička Crkva naučava o anđelima?

Kako bismo svojoj djeci pomogli shvatiti istinu o tim tajanstvenim bićima, prvo mi sami moramo razumjeti što je tu istina. Crkva naučava da su anđeli (od grčke riječi aggelos, koja znači „glasnici”) čisto duhovna bića velike moći, koja imaju intelekt i slobodnu volju. U Bibliji na više mjesta nalazimo da ih postoji veoma mnogo, i kako bi ih se opisalo, koriste se riječi poput „legije”, „vojske” i „mnoštva”.

Bog je stvorio anđele kako bi mu pomagali provesti Njegovu volju. Oni to čine utječući na naše misli i vodeći ih, nadahnjujući ih kreativnim idejama i inspiracijama, a ponekad čak spašavajući nas od fizičke opasnosti. Poput ljudskih bića, i anđeli su prošli kroz razdoblje Božjega iskušavanja. Neki su mu ostali vjerni – poput arkanđela Mihaela, Gabriela i Rafaela – a neki su se pobunili, pod vodstvom najzloglasnijega među zlodusima – Sotone.

Prema katoličkome nauku, svaki pojedini anđeo jedinstveno je i osobno stvorenje. Poput nas, i oni imaju svoja imena. U različitim trenucima ljudske povijesti anđeli su se pojavljivali u tjelesnome obliku, no u svojoj biti oni su čisti duhovi.

Biti čisti duh nešto je što je nama teško razumjeti. To znači da anđeli nemaju fizička tijela, što pak znači da oni ne jedu, ne piju, ne trče, ne hodaju i ne umiru. No to ne znači da anđeli ne mogu vidjeti, čuti, znati stvari ili biti na različitim mjestima. Bog im jednostavno omogućava da te funkcije izvršavaju bez pomoći tjelesnih osjetila. Zapravo, anđeli mogu mnogo učinkovitije od ljudskih bića znati što se događa jer nemaju tijela koja bi ih usporavala. Oni ne moraju sve filtrirati kroz optičke živce, neurotransmitere, leđnu moždinu i moždane stanice.

Biblija je prepuna priča o anđelima: jedan je anđeo bio odgovoran za zatvaranje rajskoga vrta nakon što su Adam i Eva istjerani; jedan je anđeo zaustavio Abrahama da ne zakolje svojega sina Izaka; jedan je anđeo najavio začeće Ivana Krstitelja, a zatim i začeće i rođenje našega Gospodina; jedan je anđeo rekao Josipu da povede Svetu obitelj i pobjegne od Heroda u Egipat; jedan je anđeo služio Isusu nakon što je bio iskušavan u pustinji; jedan ga je anđeo također tješio za vrijeme njegove agonije u Getsemanskome vrtu. U Knjizi Otkrivenja čitamo da će anđeli jednoga dana biti zaduženi za uništenje svijeta.

To su temelji angelologije, nauka o anđelima. Na mnogo je načina zapravo lako o njima komunicirati s djecom. Na kraju krajeva, priča o anđelima veoma je zanimljiva! U njoj se nalazi sve – drama, junaštvo, pobuna, i borba između dobra i zla. Mnogo je zanimljivija i izazovnija od ijednoga crtića što ga djeca danas gledaju na televiziji ili videoigrica koje igraju na svojim tabletima. Naravno, tu je i dodatna dobra strana – radi se o istinitoj priči. Anđeli su stvarni. Nisu izmišljeni, nisu fikcija, nisu bajka.

No kako možemo – mogli biste pitati – pomoći djeci vjerovati u nešto što ne vide?

Mislim da je najbolji način dati im primjere drugih stvari u životu koje su nevidljive, ali stvarne. Na primjer, postoji dah koji im izlazi iz usta, vjetar koji osjećaju za vjetrovitih dana, miris koji dolazi iz kuhinje kada je večera na štednjaku, mikrobi od kojih se ponekad razbole, gravitacija koja ih vuče k zemlji svakoga puta kada skoče uvis, misli koje im prolaze glavom, osjećaji koje imaju u svojemu srcu, ljubav koju imaju za svoju obitelj i prijatelje.

Djeci neće biti problem prihvatiti postojanje anđela onda kada shvate da se neke od najvažnijih stvari u životu ne može vidjeti očima.

Drugi razlog što će djeca spremno povjerovati u anđele jest to što oni to žele. Samo promislite malo o tome. Djeca se boje toliko toga. To je prirodno, jer su oni jako mali, a svijet je tako velik. Mnoga se djeca boje mraka, ili ulaženja u vodu, ili se boje kukaca, ili visina, ili se boje biti sami. Ne samo to, nego su djeca često zbunjena oko toga kako se ponašati u različitim situacijama. Oni još ne razumiju mnoge od stvari koje odrasli uzimaju zdravo za gotovo. Djeca će se sigurno oduševiti kada doznaju da u tim zbunjujućim i strašnim situacijama anđeli stoje uz njih, spremni da ih nadahnu hrabrošću i da ih vode pravim putem.

A kako to?

Djeca stalno moraju birati između ispravnoga i pogrešnoga, između dijeljenja i sebičnosti, između poslušnosti roditeljima i ispada razmaženosti. Sveti arkanđeo Mihael, svetac zaštitnik u borbi protiv zla, može im pomoći u tome.
Djeca se često razbolijevaju, i često se boje ići liječniku ili zubaru. Sveti arkanđeo Rafael, svetac zaštitnik liječenja i liječničke profesije, može im pomoći u tome.
Djeca su često sramežljiva i boje se progovoriti naglas u školi, ili se čak boje stupati u društvene interakcije sa svojim vršnjacima. Sveti arkanđeo Gabriel, svetac zaštitnik komunikacija, može im u tome pomoći.
Djeca ponekad doživljavaju usamljenost, pa čak i osjećaj napuštenosti. Njihov anđeo čuvar – koji će biti uz njih dokle god su živi – može im u tome pomoći. Zapravo, sama pomisao da je Bog svakome djetetu dao posebnoga anđela čuvara da pomaže štititi ih i voditi ih kroz život, djeci je iznimno utješna.

Dva problema koje bi djeca mogla imati pri učenju o anđelima

Vjerujte mi, nema potrebe brinuti se da djecu ova tema neće zanimati. Hoće ih zanimati. Što se mene tiče, samo su dva potencijalna problema na koje bismo mogli naići kada djeca budu učila o anđelima.

Prvi je taj da moramo paziti da djecu ne zavaramo o moći anđela. Anđeli uistinu imaju nevjerojatnu moć – ali nemaju moć zaobići slobodnu volju. Kada je Bog stvorio ljudska bića, On nije stvorio rasu računala ili robota. Svi mi sposobni smo počiniti grijehe, i čak počiniti velika zla. Kada to učinimo, obično pate drugi ljudi. Samo pogledajte sve strašne tragedije u životu. Pogledajte pandemije i vojne invazije, pucnjave u školama i terorističke činove, i nasilne zločine poput umorstva, silovanja i zlostavljanja djece. Anđeli ne sprječavaju uvijek te užase. Da, oni nas ponekad spase od tjelesnih ozljeda – ali ne uvijek.

Anđeli su tu prvenstveno da nam pomognu proći kroz trpljenje koje doživljavamo u životu, i da sigurno dospijemo u raj nakon što umremo. Oni su moćni pomoćnici. To je ono što moramo pojasniti djeci. Ako jednostavno kažemo da su anđeli tu da nas štite, onda će djeca sigurno pitati zašto ih njihov anđeo čuvar nije zaštitio da ne razbiju koljena! Djeca nisu slijepa i nisu glupa. Mi ne želimo da oni prestanu vjerovati u anđele zato što imaju pogrešnu predodžbu o tome što anđeli čine. Želimo im reći istinu.

Drugi mogući problem za djecu (i odrasle) jest to što bi mogli postati previše zadivljeni anđelima. Mogu zaboraviti da su anđeli, bez obzira na to koliko su veliki, i dalje stvorenja, poput nas. Poteškoća je u tome što su anđeli tako čudesna stvorenja da nam je lako biti njima previše zadivljeni. Ponekad možemo zapasti u idolatrijski mentalitet, a da to i ne shvatimo. K tome, samo pomisliti da se klanjamo anđelima dijametralno je suprotno svemu što Bog ima na umu za nas.

Zaključak

Najbitnije je to da moramo nastojati djecu uputiti na ispravnu perspektivu. Bog uvijek mora biti žarište i središte bilo kakve kateheze o anđelima. Usto, djecu se mora učiti da su Biblija i Katolička Crkva jedini autentični vodiči koje imamo za učenje o anđelima. Opasno je kratak korak od duhovno blagotvornoga odnosa s anđelima pa do postajanja praznovjernim poganima, koji se klanjaju idolima.

Znate li koji je najsnažniji razlog za to da se prema anđelima odnosimo jednostavno više kao prema drugim stvorenjima nego kao Bogu sličnim i superiornim bićima? Razlog je taj što se upravo sada u raju deseci milijuna anđela klanjaju našemu Gospodinu Isusu Kristu. A nevjerojatna je stvar to što naš Gospodin Isus Krist nije anđeo. On nije čisti duh. Krist – koji je kao druga Osoba Presvetoga Trojstva i sam Bog – nosi oblik čovjeka.

Dostojanstvo koje posjedujemo kao ljudska bića anđeli nikada ne mogu zadobiti. Kao što sam rekao u svojoj prvoj knjizi, A Travel Guide to Heaven („Vodič za putovanje do raja”), kada je Bog Sin oplijenio samoga sebe i postao jednim od nas u osobi Isusa Krista, On je zauvijek promijenio dinamiku odnosa između anđela i ljudi. Anđeli možda sada uistinu jesu naša snažnija i veličanstvenija „starija braća”, ali mi smo nasljednici kraljevskoga prijestolja.

Izvor: Catholic Link | Prijevod: Ana Naletilić

Članak je preveden i objavljen uz dopuštenje nositelja prava. Sva prava pridržana.