Svijet u koji dolaziš zapušten je, zatrovan i pun prijetnji i nikada ne znaš što ti donosi novi dan. Nemarom mnogih, zemlji je uskraćena plodnost, a vodama pitkost i sunce i mjesec koji će sjati nad tobom odijeljeni su od tebe, i ne samo prostorno, i njihova će te svjetlost, izranjena, obasjavati,  ali ne zaboravi: ti si darovan ovom svijetu i ovaj je svijet tebi darovan. Na tebi je da uspraviš klonula stabla, izbistriš izvore i izliječiš bolesne svjetiljke.

I čuj: u našu se ljubav možeš pouzdati.

Ljudi među koje dolaziš osamljeni su i zaplašeni i nada zamire u njima. Tolikima je uskraćeno djetinjstvo pa ne uspijevaju smoći snage da pruže ruke, da povjere snove, da postanu ljudi i njihov trud i njihove zabave često su posve nerazumljive i lako je steći dojam da im je silno stalo do toga da sami sebi naude, ali ne zaboravi: s ovim ljudima ti valja živjeti i oni su tvoji i imaju pravo na tebe. Na tebi je da im, koliko ti je moguće, ohrabriš ruke i ozariš lica, da ih oslobodiš za nadu.

I čuj: u našu se ljubav možeš pouzdati.

Mi, po kojima dolaziš, maleni smo i neugledni ljudi i sav život nam stane u jedan dan čitavim smo bićem upoznali i radost i bol i srodili se s njima i nastojimo da nam drugi budu važniji od nas i zbog toga nikada ni u čemu ne oskudijevamo i obilujemo onim čime se ne trguje, onim što traje i htjeli bismo ti reći: nemamo nikakvih zahtjeva prema tebi, samo bismo voljeli da izrasteš u srčano i istinoljubivo biće. Plodovi blagosti, strpljivosti i sućuti pokatkad sporo dozrijevaju, ali ne trunu nikada.

I čuj: u našu se ljubav možeš pouzdati.

Naša je ljubav krhka i lomna i često je umor nagriza, ali ne očajava nikada i kada malakše i kada pjeva, ona je puna pouzdanja jer znamo da je ljubav jedini pravi čovjekov odabir i da je u njoj sve bitno, da je po njoj sve moguće i htjeli bismo ti reći: naša je ljubav tek prozor s kojeg bismo voljeli da mogneš osmotriti nepregledno more ljubavi koje plavi svijet i slutimo da je naša ljubav sličnija putu nego domu, ali u nju se možeš pouzdati.