Pitanje koje roditelji često postavljaju je: „Kako mogu motivirati svoje dijete?“ Treba imati na umu da djecu možemo motivirati tek nakon što im napunimo spremnike ljubavi i poučimo ih kako da upravljaju svojim bijesom. Ako previdimo te dvije temeljne stvari, gotovo je nemoguće razumjeti kako motivirati djecu.

Ključ motiviranja djeteta jest nagnati ga da preuzme odgovornost za svoje ponašanje. Dijete koje ne želi ili ne može preuzeti takvu odgovornost ne može biti motivirano. Dijete koje preuzima odgovornost za sebe, motivirano je.

Potičite djetetove interese

Djetetu možete pomoći da bude odgovorno (dakle i motivirano) na dva načina. Prvi je strpljivo promatrati što dijete privlači; odnosno, u čemu dijete uživa, što mu se sviđa ili što voli činiti. Potom ga možete u tome poticati i ohrabrivati. Ako vidite da dijete zanima glazba, ohrabrite ga da uči. No ključno je djetetu prepustiti da preuzme inicijativu. Kad roditelji preuzmu inicijativu kako bi uvjerili dijete da se počne baviti glazbom, rezultati su rijetko kada pozitivni.

Dopustite djetetu da preuzme odgovornost

Drugi način na koji djetetu možete pomoći u motivaciji jest da si osvijestite da ne možete istodobno i vi i dijete preuzeti odgovornost za istu stvar. Ako pričekate i dopustite djetetu da preuzme inicijativu, to bi ga moglo motivirati, zato što ste mu dopustili da preuzme odgovornost. Ako vi preuzmete inicijativu i pokušate ga uvjeriti da napravi nešto, vi preuzimate odgovornost. Kad se to dogodi, malo je vjerojatno da će dijete biti motivirano.

Primijenimo ovo na područje domaćih radova i ocjena. Većina djece prolazi razdoblja kad im pisanje domaćih radova predstavlja problem. Ovo pogotovo vrijedi kad pasivno-agresivno ponašanje stupi na scenu. I ne zaboravite, određena količina pasivno-agresivnog ponašanja normalna je od trinaeste do petnaeste godine.

Pasivno-agresivno ponašanje udara tamo gdje najviše boli; to jest, usmjereno je na ono što će najviše uzrujati roditelje. Većini je roditelja stalo do toga da im djeca dobivaju dobre ocjene. Stoga, što više važnosti roditelji pridaju učenju, to će više dijete biti sklono odupirati se. I ne zaboravite: Što više odgovornosti roditelj preuzme za domaću zadaću, to će je manje preuzeti dijete. A što manje odgovornosti dijete bude preuzimalo za svoj domaći rad, to će manje biti motivirano.

Ako želite da vam dijete preuzme odgovornost i bude motivirano, morate shvatiti da je domaća zadaća njegova odgovornost, a ne vaša. Kako ćete to postići? Pokažite djetetu da ćete mu rado pomoći oko domaće zadaće, ako vas to zamoli. Budući da želite da preuzme odgovornost za svoje obveze, čak i kad vas zamoli za pomoć izbjegnite preuzimanje bilo kakva rada na sebe i vratite ga natrag djetetu.

Foto: Shutterstock.com

Na primjer, recimo da vam sin ima problema s matematikom. Ne biste trebali riješiti problem umjesto njega. Umjesto toga, možete pogledati u udžbenik i pokazati mu objašnjenje kako se rješava takav zadatak. Potom mu možete vratiti udžbenik kako bi on mogao preuzeti odgovornost za rješavanje problema. Na taj će način s vremenom naučiti preuzimati na sebe sve više odgovornosti. Ako vam se čini da učitelj nije dovoljno dobro objasnio, predložite djetetu da sljedećeg dana na satu zatraži pojašnjenje.

Naravno, bit će i situacija kada ćete morati razjasniti nedoumice i dati djetetu dodatne informacije. To je u redu sve dok ne preuzimate na sebe odgovornost koja bi trebala biti na djetetu. Ako ste svjesni da se previše bavite djetetovom domaćom zadaćom, pokušajte postupno prebacivati odgovornost na dijete. Možda će doći do privremenog pada u ocjenama, ali djetetova sposobnost da preuzme odgovornost i stekne samopouzdanje itekako će biti vrijedna toga. Kad zauzmete ovaj pristup, vašem će djetetu s vremenom biti potrebno sve manje pomoći. A mogli biste i provesti zajedno neko vrijeme u istraživanju tema koje vas oboje jako zanimaju, a koje nisu obuhvaćene školskim nastavnim planom.

Ovakvo pomaganje djetetu u motivaciji na način da mu se dopusti preuzeti inicijativu i odgovornost za svoje ponašanje u današnje je vrijeme, čini se, postalo strogo čuvana tajna.

Većina se djece nalazi u položaju u kojemu ili roditelj ili učitelj ima inicijativu i preuzima na sebe odgovornost za djetetovo učenje. Odrasli to čine zato što im je uistinu stalo do djece pa pogrešno vjeruju da što više preuzimaju inicijativu i odgovornost to više dobra čine djeci. Međutim, to je velika pogreška.

Govorite djetetovim jezikom ljubavi

Najveću motivaciju i najbolji uspjeh u školi djeca će ostvariti onda kad budu sigurna u vašu ljubav. Ako poznajete primarni jezik ljubavi svoje djece, možete im svakodnevicu učiniti ugodnijom tako što ćete govoriti njihovim primarnim jezikom ujutro kad odlaze u školu i popodne kad se vrate kući. To su dva važna trenutka u životima školaraca. Osjetiti ljubav roditelja na odlasku iz doma i na povratku kući ulit će im sigurnost i hrabrost da se suoče s dnevnim izazovima.

Gornji tekst izvadak je iz knjige Garyja Chapmana i Ross Campbell “Pet jezika ljubavi djece”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net.