Mudar i strpljiv otac svjestan je da mala djeca nemaju punu snagu razuma, da nisu sposobna u potpunosti vršiti slobodnu volju. S druge strane, on također mora imati na umu da je ljudska priroda daleko od savršenstva i da mora nastojati usmjeriti i obučiti volju i savjest svoje djece.

Što se tog tiče, naš bi pristup trebao biti više pozitivan nego negativan. Pohvala zbog dobrih pobuda i ispravnog ponašanja potrebna je našoj djeci isto kao i ispravljanje njihovih loših odluka i izbora. Kako je netko jednom rekao: “Ulovite djecu kad su dobra!”

Djeca traže pozornost i žele naše odobravanje. Ako ih ignoriramo kad se dobro ponašaju zato što mi takvo ponašanje i očekujemo, i ako im posvećujemo svoju pozornost samo kada nešto loše rade, ona će žrtvovati odobravanje za pozornost, tj. pokušat će dozvati našu pozornost svojim neprimjerenim ponašanjem.

Pretpostavka da ga njegova mlađa djeca smatraju nepogrješivim ne bi trebala u ocu stvoriti osjećaj kako uvijek mora ispuniti njihova očekivanja. Naš odgoj djece jest odgoj za stvarni život i stoga nije ni mudro ni realno da otac pokušava ispuniti nemoguću predodžbu ili sliku savršenog i sveznajućeg ljudskog bića.

Naime, čak i ako je odnos oca i djeteta nekako uspio odoljeti većim neugodnostima i problemima, čak i ako je otac neko vrijeme uspijevao održavati iluziju savršenstva, trenutak spoznaje da je njegov otac samo čovjek od krvi i mesa može imati razarajući učinak na mlado biće. S druge strane, imajući u vidu da je on za svoju djecu heroj, mudar će otac – poput vitezova iz starih vremena i onih velikih heroja, svetaca – voditi računa o tome da sve dobro pripiše Bogu. Neki propust, pogrješno skretanje na nekom izletu, zaboravljeno obećanje da će donijeti sladoled, može biti prilika da podsjeti djecu na svoju ljudsku prirodu – na činjenicu da je jedino Bog onaj koji ne griješi i ne zaboravlja.

Odnos očeva i djece trebao bi stoga biti odnos u ljubavi, baš kao što bi naš odnos s Bogom trebao biti odnos u ljubavi. Božja zapovijed djeci da poštuju svoje roditelje postavlja zahtjev i spram roditelja: to je zapovijed roditeljima da žive i vrše svoj autoritet na način koji će ih učiniti vrijednima poštovanja i ljubavi. Oni moraju biti u stanju reći ono što i Krist: “Jaram je moj sladak i breme moje lako.” (Mt 11,30)

Gornji tekst je izvadak iz knjige Clayton C. Barbeau “Glava obitelji”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net.