OBITELJSKA MOLITVA Ova kratka molitva sama je ‘došla’ u našu obitelj, djeca su je zavoljela i sad ju molimo svaki dan Molitvu nismo nigdje čuli, vidjeli, pročitali niti nam ju je netko otkrio, jednostavno je jednog dana "došla" u našu obitelj te smo ju, u nedostatku boljeg naziva, prozvali "malom krunicom". Tino Krvavica Foto: Rawpixel Kako naučiti djecu moliti, pitanje je svakog prakticirajućeg katolika jednom kad postane roditelj. Velika je vjerojatnost da će se ono učiniti težim za odgovoriti nakon ranih zajedničkih iskustava na svetoj misi, često ispunjenoj plačem i vikanjem djeteta. U tim trenucima neki tradicionalni cilj obiteljske krunice mogao bi izgledati vrlo dalekim te zajedno s “trnjem” svakodnevnih obveza, obeshrabriti čak i u pokušaju učenja osnovnih molitvi. I sam sam, živeći u predroditeljskom “oblaku”, molitvu s djecom zamišljao na romantične načine dok me realnost nije grubo otrijeznila. Trebalo je truda i strpljenja kako bismo prvo jedno, pa drugo, treće i četvrto dijete naučili molitvi i molitvenom rasporedu, osobito u trenucima kada i sami ne želimo (ili nam se neda) moliti. U tome nam je izrazito pomogla jedna molitva koju smo s vremenom svi zavoljeli i koja je postala neizostavnim dijelom naših zajedničkih jutarnjih prošnji, kao i onih prije spavanja. Molitvu nismo nigdje čuli, vidjeli, pročitali niti nam ju je netko otkrio, jednostavno je jednog dana “došla” u našu obitelj te smo ju, u nedostatku boljeg naziva, prozvali “malom krunicom“, premda traje samo 15-tak sekundi i sastoji se od četiri zaziva. Djeca su je jako rano prihvatila zbog njene jednostavnosti i topline te vjerujem da i vama može koristiti. A ide ovako: Mala krunica Isuse, volim te Isuse, hvala ti Isuse, čuvaj me Isuse, blagoslovi me Amen. Supruga i ja, ponekad kad sami molimo, znamo dodati i Isuse, oprosti mi. Ono što mi je posebno privlačno kod “male krunice” jest što obuhvaća mnoge ključne elemente odnosa s Gospodinom: ljubav, zahvalnost i prošnju, stvarajući takve navike i kod djece. S vremenom nam je ona, uz Božju milost i poneku našu žrtvicu, pomogla da dođemo jaku blizu ideala svakodnevne obiteljske krunice (zajednička euharistija ionako nikada nije bila upitna) što nas je dodatno povezalo “horizontalno” i “vertikalno”. Nadam se da ćete, ako ju odlučite uvesti u svoju rutinu, po “maloj krunici” primiti barem one milosti koje smo i sami primili.