MALENI U CRKVI

Katolički tata predlaže svojih 10 najboljih strategija za misu s djecom

Ima nekih koji kažu da maloj djeci nije mjesto na misi, da je to vrijeme kada odrasli mogu u tišini biti pred Bogom, no to je pogrešan pristup

Foto: Shutterstock.com

Biti roditelj male djece na misi djeluje poput neizvedivog zadatka. Kako od djece očekivati da budu tihi i mirni sat vremena ili više? Trebam li se izmjenjivati s mužem/ženom i na misi biti „u smjenama”? Hoće li drugi župljani biti uzrujani ako moje dijete bude bučno?

Ostavimo na trenutak sve te stvari postrani i pogledajmo činjenice. Djeca su predivan blagoslov roditeljima, ali su i predivan blagoslov Crkvi. Ako se u Crkvi ne čuje dječji plač, čuju se mrtvačka zvona. Ima nekih koji kažu da maloj djeci nije mjesto na misi, da je to vrijeme kada odrasli mogu u tišini biti pred Bogom, no to je pogrešan pristup.

Ako se u Crkvi ne čuje dječji plač, čuju se mrtvačka zvona.

Thomas Olmsted, biskup Phoenixa, u svojoj je najnovijoj apostolskoj pobudnici “Ispunite me radošću” napisao: „Vi, mama i tata, imate od Boga dan dar provođenja autoriteta u službi vaše djece.” („Ispunite me radošću”, 42)

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Biskup dalje kaže, vrlo snažno i lijepo: „Vaša kućna crkva, kako vi nastavljate rasti, dojmljivo obrazuje vašu djecu. To počinje kada obitelji dovedu svoju malu djecu Isusu u Euharistiji. Posebno vas potičem da dovodite svoju malu djecu na misu. Vaša prisutnost željena je i potrebna među nama u Crkvi, a Crkva je obitelj. Dječji plač ili meškoljenje možda nekome smetaju, ali zasigurno vam ne priječe da primite Božju milost. ‘Ako se u Crkvi ne čuje dječji plač, čuju se mrtvačka zvona.’ Ako su u tim ranim godinama prisutna u crkvi, vaša će djeca usvojiti ritam odnosa s Gospodinom i s Njegovom Crkvom.” („Ispunite me radošću”, 81)

Djeci je mjesto s vama, kao obitelji, na svetoj misi.

10 najboljih strategija za misu s djecom

Sada znamo što je ideal. Znamo da je djeci mjesto na misi. Ali kako to postići? Popis koji slijedi je vodič koji će vam u tome pomoći. Sastavljen je od najboljih praksi iz različitih izvora. Molim se da će vam biti od pomoći.

1. Nahranite ih prije mise

Mala djeca ne moraju paziti na post prije pričesti, i zato ih je najbolje nahraniti prije polaska na misu. Nastojte da mogu izdržati cijelu misu, a da im ne kruli u želucu.

Za majke koje doje, a neugodno im je to činiti u klupi, s prikladnim prekrivačem, odlična opcija za privatnost je ispovjedaonica, ako nije u upotrebi za vrijeme mise.

2. Posebna odjeća i predmeti

Djeca napreduju uz redovitost i raspored. Ona imaju određene predmete koje povezuju s određenim aktivnostima. Dobra je ideja obući djecu u posebnu odjeću, koja se nosi samo u crkvu. Ona treba biti ljepša od uobičajene odjeće, ali podjednako udobna.

Također je dobra ideja imati posebnu torbu koja se nosi samo na misu. U nju možete staviti igračkicu ili knjigu koja je samo za nedjeljnu misu, a izrađena je od mekanog materijala i ne pravi buku. Roditelji su različitih mišljenja što se tiče toga je li hrana dobra ideja za misu. Ako smatrate da jest, možete ponijeti nešto uredno, poput grickalica koje se ne mrve ili voća, i paziti kako dijete jede.

3. Čisto dijete je mirno dijete

Ako djeca još nose pelene, promijenite je prije nego što pođete iz stana ili čim stignete do crkve. Ako djeca znaju sama ići na WC, neka odu to obaviti (ili barem pokušaju) čim stignete do crkve.

4. Odredite očekivanja

Podsjetite dijete da će sada na misu i da je važno da budu mirni i tihi. To je očekivanje, i vjerojatno se neće ostvariti svakoga puta. Ipak, ostanite strpljivi i ustrajni u svojem pristupu.

Očekivanja trebaju biti jednostavna. Na primjer: ostati u klupi, tiho govoriti, i ne lupati. Podsjetite ih na to dan prije, večer prije, ujutro samoga dana, u autu i u klupi.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Ostati u klupi znači da smiju stajati na zemlji, na klecalu ili na klupi ako im je godinu dana. Prije druge godine tiho govoriti znači tiho zapitkivati. Poslije druge godine cilj je da ne bude razgovora, da se ne smije lupati po klecalima, klupama ili knjigama.

5. Budite primjer

Ovdje se ne radi o samo još jednoj aktivnosti ili utakmici. Vaše dijete treba znati da se radi o drugačijoj situaciji gledajući vas i vaš govor tijela. Vi određujete ton situacije. Ako ste vi mirni i usredotočeni unatoč dječjoj pretjeranoj živahnosti, veća je vjerojatnost da će bolje shvatiti poruku.

6. Sjedite u prvim redovima

Sada možda mislite: „Nema šanse da ću sjediti sprijeda s djetetom od godine dana.” Razumijem. Čini vam se da bi trebalo raditi posve suprotno. No većina izvora o tome kaže da je bolje sjediti sprijeda. Djeca će moći vidjeti što se događa i mnogo je vjerojatnije da će zadržati pozornost ako vide što se događa. Možete djetetu šaptati dok ga držite i govoriti mu što se trenutno događa na misi.

7. Izmjenjujte se

Ako imate supružnika ili starije dijete koje vam može pomoći, onda iskoristite pomoć. Izmjenjujte se u držanju djeteta. Ako držite dijete, moći ćete malo bolje kontrolirati njegovu pozornost. Možete im pokazivati stvari ili im usmjeravati pozornost na nešto. Ako je potrebno, možete se tiho igrati tako što ćete im pokazivati križ, svijeće, oltar itd. Ići na misu s malom djecom nije lako, i trebat će se potruditi, ali to znači biti katolički roditelj.

8. Malo buke je u redu, ali buku koja ne prestaje morate nekako riješiti

Ako dijete stvara malo buke, onda se ne brinite. Nemojte da vam bude neugodno. U redu je. Drugi će župljani imati razumijevanja, a ako nemaju – to je njihov problem, a ne vaš.

Ali ako dijete buči bez prestanka, to treba nekako riješiti. Možete otići do izlaza iz crkve ili čak vani ako dijete ne prestaje bučiti, ali nastojte se što prije vratiti unutra.

Ako izađete iz crkvene lađe, nemojte spuštati dijete da se igra, jer će tako naučiti da to može raditi svaki put. Odlaženje i dolaženje nekoliko puta manje smeta od djeteta koje plače. I nemojte da vam bude neugodno! Djeci je mjesto na misi.

9. Odgovarajte na pitanja o misi

Vi ste svojemu djetetu glavni vjeroučitelj. Vi ste svojem djetetu najbolja prilika da usvoji vjeru i uči o njoj. To se ne događa osmozom. Radi se o aktivnome procesu. Što vaše dijete više zna o misi, više će moći u njoj sudjelovati i ući u cijelu stvar.

Pustite posve malu djecu da postavljaju pitanja tihim glasom (čak i ako nije posve tih). Ako nešto pitaju usred pretvorbe, i morate im odgovoriti, možete reći: „Sada molimo, ali pitaj me ponovno poslije mise.”

Također nastojte razgovarati o misnim čitanjima poslije mise i kasnije kroz tjedan. Spominjite misu u autu. Dajte djeci do znanja tijekom tjedna da je misa najvažnija stvar koja se događa nedjeljom. Također, nastojte poticati dobro ponašanje pohvaljujući to poslije mise.

10. Budite strpljivi i ustrajte

Ove strategije bi vam trebale biti od pomoći, i nadam se da jesu. Čak i ako ne uspiju odmah, zapamtite da morate biti strpljivi. Treba vremena da se formira određeno ponašanje, a treba ustrajnosti i truda, i vašega i djetetova. Ne gubite nadu.

Bog želi da vaše dijete bude na misi. Konačno, moramo upamtiti: Bog voli vaše dijete beskonačno više nego što ga vi volite, i voli ga više nego što vi znate. On želi da uspijete. Molite i nastavite pokušavati. Strpljivost i ustrajnost donose pobjedu.

Will Wright | Catholic Link

Prijevod: Ana Naletilić | Bitno.net


Objavljeno: 30. lipnja 2019.

Možda vam se svidi