Koliko se mogu sjetiti, uvijek sam obdržavala korizmu na neki od uobičajenih načina. Uvijek sam se nečeg odricala. Uvijek sam sudjelovala u projektu Rice Bowl („Zdjelica riže”). Uvijek sam nastojala više moliti ili obavljati neku pobožnost. Uvijek sam radila nešto, ali nikad s nekom pravom nakanom.

Kako sam kao odrasla osoba rasla u vjeri, čeznula sam za time da mi korizma bude svrhovita. Kad sam postala majka, znala sam da mi korizma mora biti svrhovita.

Htjela sam da moja djeca aktivno sudjeluju u korizmenom vremenu. Htjela sam da učine više od toga da se samo nečeg odreknu. Htjela sam da u njihovim srcima bude mjesta za druge, za svijet, za Krista. Htjela sam da shvate i prihvate žrtvu. Htjela sam da rastu u vjeri, znanju i ljubavi.

Odlučila sam da će naša korizma biti savršena.

Prelistavala sam časopise i knjige, čitala blogove. Razgovarala sam s drugim mamama. Promatrala sam što rade druge obitelji.

Toliko je odličnih ideja! Mislila sam da naša korizma biti savršena ako učinimo sve te stvari.

Da budem iskrena, precijenili smo se. Nisam mogla držati sve konce u rukama. Od gotovo svih mojih najboljih planova odustali smo na pola puta. Moja djeca nisu iz svega toga dobila mnogo, a nisam ni ja.

Bila sam obeshrabrena i poražena. Priznajem da su jedna ili dvije korizme prošle, a da nismo činili ništa.

S vremenom sam otkrila jednostavne načine kako smisleno obdržavati korizmu bez previše stresa. Nekima će se korizmene prakse moje obitelji učiniti prejednostavnima, a nekima pak prezahtjevnima. Sad shvaćam da je svaka obitelj drukčija, baš kao što je svaka osoba drukčija. Ono što funkcionira za jednu obitelj ili osobu neće funkcionirati za druge.

Znam da se razdoblja u godini mijenjaju, i mi im se moramo prilagođavati. Ono što radimo sada možda neće funkcionirati u budućnosti, ali – za nas – sad funkcionira.

Kad sam se počela pripremati za predstojeću korizmu, pitala sam se ima li drugih obitelji kojima treba samo jedna ili dvije male ideje da im pomognu dobro iskoristiti dane pripreme za Uskrs. Odlučila sam podijeliti s vama što mi kao obitelj radimo u korizmi u nadi da ćemo druge obitelji potaknuti da tijekom ovog posebnog vremena u godini zajedno rastu u vjeri.

Iz znatiželje sam pitala svojih dvoje starije djece (devet i šest godina) čega se sjećaju o korizmi.

Najstarije je dijete reklo: „Sjećam se papirnatog lanca!” Srednje je dijete uskliknulo: „Zdjelica riže!”

I najmlađe se dijete javilo: „Jedna žrtvica, jedno zrno graha!”

Ovo će nam biti peta korizma u kojoj radimo papirnati lanac, zdjelicu riže i zrna graha. Bila sam oduševljena što se sjećaju svega toga i što jedva čekaju da korizma počne.

Ove tri male, jednostavne stvari su srce korizme: molitva, post i milostinja.

Lanac za odbrojavanje

Samo ime kaže o čemu se radi. Koristim čvrsti ljubičasti papir kako bih napravila dovoljno traka za svaki dan korizme i klamericom ih povezala u lanac. Kad su mi djeca bila predškolske dobi i mlađa, jednostavno bismo svaki dan iz lanca uklonili jednu kariku. Bio je to vizualni podsjetnik za sve nas da Uskrs dolazi.

Kad je moje najstarije dijete pošlo u predškolu, htjela sam da naš lanac svakoga dana ima nešto što možemo učiniti ili o čemu možemo razmišljati. Smislila sam neke jednostavne zadatke za nas i svaki stavila na pojedini dan u lancu. Jedan dan molimo za nekoga, drugi dan od nečega postimo, ili na neki način pomažemo potrebitima. Aktivnosti ne zahtijevaju mnogo vremena ili truda, ali daju smisao našem korizmenom putovanju. Nadam se da će se naša srca mijenjati i rasti dovršavanjem svakog malog djela.

Ako biste htjeli ovo raditi sa svojom obitelji, ali ne želite smišljati vlastite dnevne aktivnosti, slobodno koristite naše! Napravila sam PDF dokument našeg lanca za odbrojavanje. Kliknite na: Life Happens When Lenten Countdown Chain.

Jedna žrtvica, jedno zrno graha

Zrna graha su drugi jednostavan način za oživljavanje korizme u obitelji. Mi koristimo vrećicu graha (nastojim naći one tamnocrvene ili ljubičaste, ali i drukčiji su dobri) i čistu staklenku. Na početku korizme govorimo o riječi „žrtva” i smišljamo primjere žrtve. Zatim govorimo o tome kako je Isus učinio najveću žrtvu za sve nas jer nas sve toliko voli. Da Isusu pokažemo koliko ga volimo i koliko cijenimo Njegovu žrtvu, odlučimo tijekom korizme činiti žrtvice jedni za druge (u konačnici za Isusa).

Kad vidim da je netko učinio nešto ljubazno, lijepo ili velikodušno za nekoga drugoga u obitelji, ili kad vidim da se djeca dobro slažu, ili se netko naročito lijepo ponaša, dodam zrno graha (ili dva) u staklenku. Cilj je napuniti staklenku do vrha do Uskrsa. Kad Uskrs dođe, zrna graha misteriozno nestanu, a njihovo mjesto zauzmu gumeni bomboni. Činimo nešto slično u uskrsno vrijeme – samo tada osoba koja je napravila dobro djelo smije pojesti bombon (ili više njih)!

Djeca su doista motivirana idejom punjenja staklenke. Trude se žrtvovati se jedni za druge. Potiču jedno drugo i rade zajedno. Čak primjećuju kako se moj muž i ja žrtvujemo. Naša se kuća do vrha napuni dobrotom i ljubavlju. Prelijepo je to gledati.

Zdjelica riže

Svake godine prikupljamo novac u „zdjelicu riže” koju dobijemo u svojoj crkvi. Kao obitelj razgovaramo o tome koliko je ljudi na svijetu koji nemaju što jesti, nemaju čiste vode, odjeće, krova nad glavom, i koliko djece ne može ići u školu. Zdjelica riže je savršen način kako dati potrebitima. Kad god imamo sitnog novca, to stavimo u zdjelicu. Izazovemo djecu da posegnu u svoje kasice-prasice i dadnu od srca. Kad ubacimo novac, molimo za obitelji u potrebi. Moja obitelj vjeruje u ovu organizaciju, ali ako vaša obitelj zna za neku drugu primjernu organizaciju, i to je dobro. Isus nas poziva da ljubimo bližnje, služimo im i pazimo na njih. To je opipljiv način na koji se to može činiti, i ovako se stvarno uči velikodušnosti iz srca.

Pokušali smo izrađivati rukotvorine. Tu su mogućnosti beskrajne. Pokušali smo pripremati hranu koja simbolizira ovo razdoblje u Isusovu životu ili koja predstavlja određeni blagdan. Doista ima odličnih i kreativnih stvari koje se mogu raditi od hrane! Pokušali smo svakoga dana zajedno moliti krunicu. Divim se obiteljima koje u tome uspijevaju. Pokušali smo s bojankama i knjižicama za svakodnevnu korizmenu pobožnost. Pokušali smo sa zakopavanjem Aleluje. Pokušali smo s Resurrection Eggs. Pokušali smo „40 vrećica u 40 dana” i prikupili 40 trajnih namirnica i dali ih jednoj dobrotvornoj organizaciji. Pokušali smo toliko stvari, ali naš lanac za odbrojavanje, zrna graha za žrtvice i zdjelica riže jedine su stvari koje smo stvarno uspjeli odraditi do kraja. Shvatila sam da je to dovoljno.

Korizma je vrijeme da uklonimo sve što je suvišno u našem životu i našem srcu. U tom je vremenu najbolja praksa – jednostavnost.

Ako vaša obitelj nema nijednu iskušanu korizmenu praksu, nadam se da ćete ove godine pokušati barem jednu stvar. Ako je vaša obitelj malo naprednija od moje, bilo bi mi drago da komentirate i podijelite s nama što vaša obitelj radi u korizmi!

Nadam se da ćete se vi i vaša obitelj u korizmi zbližiti jedni s drugima – i s Kristom.

Leanne Willen | Catholic Mom

Prijevod: Ana Naletilić | Bitno.net