Pismo majkama

Draga prijateljice, jutros sam pila svoju hladnu kavu, pročitala čitanja dana i nove vijesti medija o mjeri roditelj odgojitelj. Na tren sam imala osjećaj da psalmist viče s krovova: „Koji traže Gospodina, ne trpe oskudicu“. A onda je i meni srce zatitralo. Pitala sam se što je moj pojam bogatstva i oskudice, dok me crv brige i tjeskobe vrebao na prvom koraku.

Zabrinutost uvijek može izjedati dokle god živimo u svijetu i za svijet. Duboko vjerujem da Bog ima odgovor na svaki naš život, situaciju i pojedine okolnosti. Ne bih voljela dati dojam da novac nije važan, ali želim vikati da moramo vjerovati da nema oskudice onima koji traže lice Božje. Odgovor na to koje je to bogatstvo ili oskudica koje će nas snaći, svatko treba osobno tražiti kod Gospodina. No, znam da je Bog jako kreativan ako svu svoju sigurnost pa i materijalnu položimo samo u njegove ruke. Naš je problem što dajemo ovlasti malo njemu, malo sebi, a malo svijetu. Psalmist govori da se neće bojati čak i da dolinom smrti prođe, evanđelist ponavlja da ne budemo zabrinuti ni za što, a Pavao ne brine tko i što ga može rastaviti od ljubavi Božje. Naša tako bogata Crkva, naša zaštitnica, uči nas da je Božja riječ uvijek aktualna. Ona ima moć biti odgovorom za svakoga i to ne samo danas, već baš sada.

Duboka usidrenost i mir dolazi jedino iz odnosa s onim koga ljubi duša moja. I pitam se danas koje je moje bogatstvo. Tamo gdje mi je srce, tamo je moje blago. Sveto pismo poziva da skupljamo neraspadljivo, a ne ono što crv može progristi. Svjedok sam mnogih živih primjera o Božjoj providnosti koja konkretno radi u našim životima i brojnih obitelji koje se nikad nisu postidile kad su uzele Providnost za logiku života, kad im je svako novo dijete donosilo kruh ispod ruku. Za takvu hranu treba vjera. Ona svaki dan stoji pred tobom i traži tvoj izbor. Nevidljiva je i zato i je vjera jer traži tvoj pristanak dok pritom nekad i ne tražiš dokaze. Kao i sve u životu. Kompromisi su promašaj. Odlučiti se za vjeru danas, za kušati život u Providnosti znači čvrsto živjeti na stijeni Božje riječi koja nas jedina nikad neće prevariti ni razočarati. Jedino u Bogu smo sigurni.

Bogatstvo je naš poziv roditelja koji odgaja svoju djecu, kad ih odgaja dobivao za to poticaj ili ne, kada u svome domu gradi ljestve kojima će se moći uspeti prema nebu, i on i njegova djeca. Naše bogatstvo nije od ovoga svijeta, ono je u duši u bojama mnogih kreposti koje nam se daruju po našim naporima. Ono je crteži na hladnjaku koji su bojani dok si kuhala ručak, ono je tvoji razgovori u autu dok si ih sve vozila da obaviš kupovinu. Ono je neprolazno blago koje mnogi neće razumjeti, ali Gospodar svijeta ga čuva tako da mu nijedna šara i nijedna vlas ne može promaknuti. Ako je naš Učitelj bio omražen i odbačen i neprihvaćen, zašto se tako čudimo mnogim nepravdama i nedaćama? Ta i samima nam je proći putem njegovim da umremo s Njime kako bi mogli Uskrsnuti s Njime. Mir u duši daje samo Bog, po odnosu s njime. On je živ, on ima lice i srce, a nema narav aparata. Samo zato ne moramo tjeskobno brinuti za sutra jer tražimo li najprije Kraljevstvo njegovo, sve će nam se nadodati.

Svoj poziv opet bih izabrala, opet i opet. I zagrlit ću sada u srcu svaku majku koja je hrabra živjeti za nevidljivo. Neka se ne žalosti tvoje srce i ne strahuje jer sa svakim svojim djetetom stvaraš duhovne uloge od kojih je moguće živjeti i po kojem kruh bogatstva ulazi u tvoj dom. Danas poljubi svako svoje dijete i reci mu da ga voliš i kad si ljuta i nervozna. Danas uzmi Božju riječ i postavi je u prijestolje svoga doma. Danas razmatraj novu krunu koju ti mnoge biblijske žene žele staviti. Primijeti na njoj nove bisere koje sinoć od umora nisi stigla uočiti. Danas se oboružaj krepostima, svetim ponosom, štitom vjere i mačem duha. Tako ćeš biti nova ratnica jača od svake utvare koja ti se primiče. Idemo graditi zajedno malo po malo Kraljevstvo Božje. Idemo danas usluživati nove male svece koje sam Isus postavlja kao uzor svojim suvremenicima govoreći kakvi da budemo dok molimo. Danas postavi najljepši stolnjak i daj, izvuci ga iz ladica svojih komoda, ali i svoje duše. Danas kontempliraj otajstvo Božjeg govora tebi po djetetu svome.

Posebno otajstvo njegovog neodustajanja od tebe dok se boriš s dvogodišnjakovim spavanjem. Jako lijepo miriši tvoj parfem duše dok uspavljuješ dugi put, a netko ti se budi prvi put. Jako ti je lijep glas dok se boriš sa strpljivošću ili nervozom zbog mnogih opomena koje si danas morala uputiti. Tvoje srce se širi zbog mnogih planina koje si morala prijeći da dođeš do novih razmjera svojih snaga kad jedno dojiš, a drugome jutrom mažeš pekmez. I kuća ti ima neki poseban sjaj, kao i lice. Jer tko će ti ukrasti sve što baštiniš? Nikako neka nas ne prevari svijet koji poznaje samo jednu vrste radne snage. Koliko siromaštva je u tome razmišljaj već danas dok im upališ crtić u pauzi, a sebi napraviš šalicu kave od vode koja je već ujutro proključala.

Danas nekako još snažnijim stiskom zgrabit ću vreću punu ljetnih naramenica, maski za ronjenje i danas ću roniti s njima još življe misleći o psalmistovim riječima i pustiti ih da me natope kao voda naše kupaće kostime. Živi za Vječnost! Od danas kreni tako da se vidi! Dok možda promatraš uvale i brodove, odluči baciti sidro i usidriti se za Božju riječ. Čamac u kojem si i uvala koja ti je možda već dosadna vjerojatno je najbolje mjesto u svim oceanima. Druge i bolje kateheze djeci nećeš morati dati. Sami će je vidjeti jer ne može se kriti grad na gori. Snažnije poljubi svoj trbuh, skuhaj svečani ručak i proslavi u to ime. Božjoj ljubavi, svom pozivu, svom bogatstvu!