Često je ono što te najviše privuklo nekome, stvar koja je bila posve suprotna tebi, ona stvar koja će te izluđivati u braku. Psiholog Neil Clark Warren piše u “Finding The Love of Your Life” (op. Potraga za ljubavi svog života):

“Gotovo svaka današnja psihološka studija ukazuje da je presudno pronaći bračnog druga koji ti je vrlo sličan. Ako je drugačiji od tebe, to može biti donekle privlačno u početku, ali najtrajniji i najbolji brakovi najčešće su oni u kojima su supruzi vrlo slični.”

To je logično jer je najvažniji sastojak dobrog braka prijateljstvo. Budući da je prijateljstvo temeljeno na dijeljenju zajedničkog zanimanja, podudarnosti su vrlo važne. Koje su ključne sličnosti potrebne nekom paru za uspješan brak? Sigurno vjera i moral čine temelj. Osobne navike također su važne. Ovdje su uključene karakteristike poput urednosti, pouzdanosti, odgovornosti i točnosti.

Jednom sam izlazio s djevojkom koja je, u prosjeku, svagdje kasnila četrdeset i pet minuta. Ako ti to smeta u doba dok hodate, smetat će ti u braku još više. Daljnja važna područja su navike pušenja, jela (zdrava hrana ili brza hrana), razina energije, način trošenja, sposobnost i volja za razgovor. To ne znači da trebate prekinuti ako se razlikujete u jednom ili dva od ovih područja. Radije, kao što kaže Neil Clark Warren, budi oprezan ako se razlikujete u nekim od ovih područja, a s razlikama teško izlaziš na kraj. To bi zaista mogao biti problem. Jedno svojstvo koje može nadoknaditi velik broj razlika, te olakšati bezbrojne probleme u braku, jest mogućnost prilagodbe. To je prijeko potrebno u svakom odnosu, ali posebno u braku.

Jedan je par bio toliko zauzet obvezama studiranja i posla da su tek na prvom bračnom putovanju otkrili koliko su različiti. Rekli su Neilu Clarku Warrenu da ne bi mogli prijeći preko svojih razlika da nisu bili odgojeni u brojnoj obitelji u kojoj su se morali naučiti prilagođavati. “Popustljivost mjesto nesavitljivosti, prilagodljivost umjesto krutosti, može spasiti bračni par od razaranja međusobnim razlikama. Naravno, potrebno je dvoje ljudi koji su voljni nagoditi se i prilagođavati”, objašnjava on.

Biti voljan za usavršavanje

Surađivao sam s mnogim bračnim parovima i jedno svojstvo se ističe među uspješnim supružnicima svi pokušavaju biti još bolji. Svi pokušavaju rasti i prilagoditi se svojemu bračnom drugu. Ponekad kada žena traži od svoga muža da on promijeni svoje ponašanje, on će reći: “Pa, tako sam se oduvijek ponašao. Moraš me prihvatiti kakav jesam.”

Naravno, žena mora promotriti vlastito ponašanje i vidjeti traži li od njega nešto nerazumno ili kakvu dlaku u jajetu. Ona bi mogla raspraviti o tome sa svećenikom ili s povjerljivim prijateljem, kako bi se uvjerila da su njezini zahtjevi opravdani. Jednom kada se uvjeri da ne izlazi izvan razumnih okvira, vrijeme je za provjeru njega samoga. Ako on nema namjeru rasti kao osoba, ako se nikada ni za što nije ispričao, ako nikada nije napredovao ni u jednom problematičnom području, tada on nije dobar kandidat za brak. Naravno, ne odbijaju promjene samo muškarci.

Ako bilo tko – muško ili žensko – kaže: “Morat ćeš me prihvatiti takvoga ili takvu kakva jesam”, kroz period udvaranja, a njihovo je ponašanje zbilja nepodnošljivo, vrijeme je za povlačenje iz cijelog odnosa. Reci: “Žao mi je, ali ne mogu prihvatiti takvo ponašanje”, i budi spremna na završetak. Bolje sada nego kasnije.

Preuzeto iz knjige Thomasa G. Morrowa “Kršćansko udvaranje u svijetu naglašene spolnosti – Vodič za katolike”