Abraham je čekao 25 godina da dobije svoje obećano dijete. Josip je čekao 13 godina u ropstvu dok se nije ostvarila njemu obećana budućnost. Mojsije je čekao 40 godina na Obećanu zemlju. Čak je i Isus čekao! Čekao je 30 godina, živio skrovit, tih život koji ničim nije bio pretpostavljen, kako bi počeo sa svojim poslanjem koje će promijeniti svijet.

Foto: Shutterstock.com

Foto: Shutterstock.com

Nedavno sam, moleći svoje dnevne pobožnosti, naišla na knjigu Sherri Gragg “Ruke širom otvorene” u kojoj se nalazila ova molitva: “Prečesto sam Ti zavapila u strahu i pitala te: O Bože, zar Te nije briga?” Dok sam je naglas čitala, nešto u meni se slomilo… počela sam plakati i živo se prisjećati mnogih situacija kada sam Bogu plakala zbog svoje želje da imam obitelj, djecu, tradiciju, nekoga s kime ću ostarjeti, te muža koji će me grliti i govoriti kako će sve biti u redu. Plakala sam sjećajući se svih godina čekanja, tog prostora koji se činio predugim između onoga “ne više” i “ne još,” svih proživljenih trenutaka kad sam se osjećala zaboravljenom od Boga koji je tvrdio kako me voli. Prisjetila sam se bezbrojnih trenutaka frustriranosti i nestrpljivosti, čak i očaja dok godine i rođendani prolaze a moja situacija postaje sve beznadnija. Možda nikada neću pronaći najjednostavniji i ujedno najkompliciraniji životni blagoslov: nekoga tko me voli i koga ću ja voljeti…

O Bože, zar Te nije briga?

Onda, najedanput, u tišini svog toplog i jednostavnog stana, miran, tihi glas rekao je utješne riječi koje su izravno bile upućene mojoj duši. Osjetila sam takvu prekrasnu sigurnost Božje ljubavi i dobrote, Njegove zaštite i brige.

To je bio jedan od onih rijetkih trenutaka koje je nemoguće zadržati, kada sam osjećala kako me Isus nosi i drži tako blizu sebi. To je bilo putovanje u dubinu Njegove ljubavi za mene, sve je bilo tako mirno i svijetlo.

Onda me taj glas zapitao: Ako nikada ne bude bilo muža – ako uvijek budemo bili samo ti i ja – hoćeš li me i dalje slijediti?
Nije bilo trenutka oklijevanja niti čekanja u mojoj duši. Nije bilo potrebe da zastanem i razmislim. Samo jedan odgovor odjekivao je glasno i jasno, istinito u mom srcu: Da, Isuse. Slijedit ću Te. Vjerovat ću Ti, i slijedit ću Te u čekanju.

Čekanje i predanje

Čekanje. Oh, to ponekad beskrajno i frustrirajuće, čak i beznadno vrijeme čekanja. Čekaj je riječ koju čujem kako odzvanja u mom duhu ovih dana, i tu riječ učim cijeniti sve više i više, jer znam kako je potrebno vrijeme za sve dobre i prekrasne blagoslove od Boga. Abraham je čekao 25 godina da dobije svoje obećano dijete. Josip je čekao 13 godina u ropstvu dok se nije ostvarila njemu obećana budućnost. Mojsije je čekao 40 godina na Obećanu zemlju. Čak je i Isus čekao! Čekao je 30 godina, živio skrovit, tih život koji ničim nije bio pretpostavljen, kako bi počeo sa svojim poslanjem koje će promijeniti svijet.

Možemo toliko toga naučiti tijekom teškog razdoblja čekanja. U tim nezgodnim trenutcima dok čekam, Bog me uči da se neprestano podsjećam kako sam posve ovisna o Njemu. Potiče me da sve svoje snove, ciljeve i planove predam posve onim Njegovim. Tek nakon što prestanem trčati za uspjehom i počnem tražiti Njega, tek onda mogu biti istinski uspješna i to pod Njegovim uvjetima.

Mislim kako je to dio onog velikog plana koji Bog priželjkuje za nas dame koje se nismo udale, kako bismo mogle spoznati što znači “čekati na ljubav”. Kod čekanja se ne radi o tome da Bog uskraćuje nama nešto dobro – nego se radi o tome da nam On pokazuje kako ono istinsko i pravo dobro za kojim mi čeznemo, možemo samo u Njemu naći. Uvijek je bio On i uvijek će biti On. Naposljetku, On je Alfa i Omega, početak i kraj, Onaj koji je bio, koji jest i koji će biti (Otkrivljenje 1,8).

Povjerenje kroz čekanje

U redu, da, Isuse, vjerovat ću Ti i slijedit ću Te, čak i ako se nikada ne udam, jer znam kako čekanje nije kazna – možda je to i neka svojevrsna zaštita. Možda me Ti tako pripremaš za svoje blagoslove umjesto toga da se upustim u vezu prije no što sam za nju spremna.

Ovo razdoblje čekanja je tu kako bih dobila snagu, vjeru i poslušnost predanja Tvom dobrom i savršenom planu za mene, umjesto da se čvrsto držim za onaj moj plan koji je daleko od savršenog. Radi se o tome da me Ti previše voliš da bi dopustio da se ja zadovoljim ičim manjim od potpunog ostvarenja u Tebi.

Vjerovat ću Ti i slijedit ću Te kako su Te i apostoli slijedili – nekada izravno u oluju, no uvijek ravno u njihovu sudbinu. Slijedit ću Te bez obzira na sve.

Nisam baš posve svjesna što to znači, niti znam hoću li se ikada udati, no znam kako u ovom trenutku, u Njemu, imam sav mir, radost i ispunjenost. Možda ću sutra opet posumnjati, no Njegove milosti su nove svakog jutra, a moja slabost ne iznenađuje Boga niti kuša Njegovu moć. On me voli. A voli i tebe.

Mislim kako Bog igra različite uloge za svakoga od nas, no sigurno igra posebno jedinstvenu ulogu u životima neudanih žena koje traže i čekaju Njega. Doista, Isus zna što taj put samaca znači jer ga je i On sam prošao. Psalam 27,14 nam kaže: “U Jahvu se uzdaj, ojunači se, čvrsto nek bude srce tvoje: u Jahvu se uzdaj.” Danas kažem kako ću čekati.

Ne znam kako ću se osjećati sutra. No znam kako sam Njemu dragocjena. Ti si mu dragocjena i to je sve što je danas bitno.

Molitva djevojke Blaženoj Djevici Mariji

O Marijo, ti koja si mlada djevica, pogledaj na moje lice puno mladenačkog žara i svježine i podari mojem tijelu ljepotu i sklad. Ti koja si “blagoslovljena između svih žena”, daj mi da budem žena kao i ti, da mogu drugima darivati radost i sreću. Ti koja si majka, pripremi me za darivanje života i pomozi mi da druge ljubavlju obasipljem. Ti koja živiš u punini daj mi radost Života. Ti “puna milosti” pomozi mi u svladavanju zla i u borbi protiv napasti. Ti koja si majka istinske ljubavi, proširi bez ustezanja moje srce i ispuni ga Duhom života. Ti koja si Majka Crkve otvori moje srce za potrebe svijeta i daj mi ljubav tvojega Sina Isusa.

Mandy Hale | todayschristianwoman.com

Prijevod: T.S. | Bitno.net