Kristova ljubav sve srdačno prima. Ukoliko Crkva svojim članovima propusti iskazati ljubav Kristovu, doista je zatajila. Isto tako, moramo priznati, ukoliko Crkva ne uspije svoje članove potaknuti da žive Kristovu ljubav, onda je zaista zakazala.

Ovdje postoji određena napetost. Kristova ljubav bezuvjetno prima sve grješnike, ali je njegova ljubav prema nama nepopustljiva kada je u pitanju naš grijeh. Kao ni ženu uhvaćenu u preljubu, on nas ne osuđuje. Ali nas poziva da ne griješimo više (usp. Iv 8,10–11).

Srdačno primati osobu nikada ne znači srdačno primati objektivno pogrješne odabire te osobe. Krist je rekao: “Tko otpusti svoju ženu i uzme drugu, čini preljub” (Mk 10,11). Znači, ako je (“prva”) ženidba vašega brata bila valjana, živeći u spolno aktivnoj vezi s drugom ženom, on zapravo čini preljub prema svojoj (“prvoj”) ženi.

Krist, naš nebeski Zaručnik, pokazuje nam što spolno sjedinjenje znači darujući nas (svoju Zaručnicu) vječnim darom svojega tijela na križu koje sakramentalno primamo u euharistiji. Spolno sjedinjenje muža i žene sudjeluje u Kristovu euharistijskomu sebedarju. Pa ipak, spolno sjedinjenje dviju osoba koje nisu vjenčane u izravnoj je kontradikciji s euharistijskom Kristovom ljubavi. To je još naglašenije kada su jedan ili oba spolna partnera u braku s nekim drugim.

Iz toga razloga katolik/katolkinja koji/a ustrajava u održavanju spolne veze s nekom osobom, dok je u stvarnosti vjenčan/a s nekim drugim, ne može primati svetu pričest. Objektivno govoreći, takva osoba živi u izravnoj kontradikciji s onime što euharistija znači. U euharistiji mi zahvaćamo u otajstveno zaručništvo s Kristom. U euharistiji nam se Krist potpuno daruje, a mi se potpuno darujemo njemu, zavjetujući se na potpunu vjernost. Ako ne namjeravamo biti vjerni Kristovu nauku, onda je licemjerno primati euharistiju.

Ovdje je jako važno razlikovati voljno ustrajavanje na objektivnomu “stanju grijeha” od borbe da se odupremo grijehu. Teško je biti vjeran Kristu. Za svako ljudsko biće to predstavlja borbu. Što nikako ne znači da je euharistija samo za one koji su “savršeni”. Da je to slučaj, nitko ne bi mogao ići na pričest. No u najmanju ruku, primajući euharistiju, možemo reći Kristu da smo voljni boriti se kako bismo živjeli u skladu s njegovom voljom, opirući se svemu što se tomu suprotstavlja.

Hoćemo li katkada doživjeti neuspjeh? Svakako. Takvo je stanje paloga čovjeka. I to je razlog zašto nam Krist velikodušno daje sakrament pomirenja.

Zašto se Crkva ne uskladi s vremenom i prizna da neki brakovi jednostavno ne funkcioniraju?

Svakomu je očito, uključujući i Crkvu, da neki brakovi “ne funkcioniraju”. Kao što je već ranije rečeno, u ozbiljnim okolnostima Crkva čak potiče odvajanje od “stola i postelje”. Ali to se jako razlikuje od prihvaćanja rastave.

Nije moguće dovoljno naglasiti važnost kojom Crkva štiti nerazrješivost braka. Povijest pripovijeda kako su se cijeli narodi odvojili od Katoličke Crkve zbog mimoilaženja oko ovoga pitanja.

Zašto je Crkva tako tvrdoglava? Zato što je brak mjesto gdje se ljudska i božanska ljubav “poljupcem ljube”. Umanjiti važnost nerazrješivosti bračne ljubavi značilo bi umanjiti važnost nerazrješivosti Božje ljubavi. Kao sakrament, ženidbeni je savez istinsko udioništvo u Kristovoj ljubavi za njegovu Zaručnicu, Crkvu.

Ukoliko ispravno razumijemo ovo, priznati razvod znači u istomu dahu izreći da je Krist napustio Crkvu. Nemoguće! Krist nikada ne će napustiti svoju Zaručnicu. To je ono što je u pitanju.

Ali mi nismo Bog, ljudi kažu. Je li uopće moguće da mi ljubimo kao što Krist ljubi?

Po nama samima, to je nemoguće. Ali “Bogu je sve moguće” (Mt 19,26). Nije slučajnost što se te Kristove riječi iz Evanđelja po Mateju pojavljuju ubrzo nakon Kristove pouke o nerazrješivosti braka (usp. Mt 19,1–11). Kada su Kristovi učenici saznali što se nerazrješivošću braka od njih zahtijeva, pomislili su da je bolje uopće se ne ženiti (usp. Mt 19,10). Isus im tada reče: “Ne shvaćaju to svi, nego samo oni kojima je dano” (Mt 19,11).

Komu je dana ta pouka o nerazrješivosti braka? Muškarcima i ženama koji ostaju robovi svojih slabosti? Ne! Muškarcima i ženama kojima je dana snaga da ljube kao što Krist ljubi po Duhu Svetomu!

To je radosna vijest evanđelja. Kristova je ljubav bila izlivena u naša srca po Duhu Svetom (usp. Rim 5,5). To znači da muževi i žene mogu ljubiti jedno drugo kao što Krist ljubi.

Ono što je u pitanju kod nerazrješivosti braka uistinu je pitanje vjere. Vjerujemo li u radosnu vijest evanđelja ili ne vjerujemo? Vjerujemo li da je moguće ljubiti jedno drugo kao što Krist ljubi ili ne vjerujemo?

Priznati mogućnost rastave znači reći da nas Krist ne može spasiti od grijeha. Jao Crkvi ako ikada izrekne takvo nešto. Nerazrješivost braka jest objektivna stvarnost koju Crkva mora svjedočiti želi li govoriti istinu.

Gornji tekst je izvadak iz knjige Christophera Westa “Otvoreno o seksualnosti i braku”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal www.bitno.net.

O knjizi Otvoreno o seksualnosti i braku” saznajte više na linku ovdje gdje je možete i prelistati.