Jedan od najvećih ljudskih strahova jest upravo taj: strah da ćemo zauvijek ostati sami. O tome razmišlja svaki mladi čovjek u nekom razdoblju svoga života. Sjećam se da sam se i ja nekoć toga bojala.

Statistički gledano, mala je vjerojatnost da ćete ostati sami, ali umjesto da se pouzdajete u statistike, bolje položite nadu u Božja obećanja.

Dok sam bila solo, hrabrila sam samu sebe četvrtim retkom iz Psalma 37: „Sva radost tvoja neka bude GOSPOD: on će ispuniti želje tvoga srca!“ (Ps 37,4)

Kao vrlo mlada djevojka tumačila sam si ovaj redak tako da će Bog ispuniti sve što mi padne na pamet. Samo trebam zaželjeti i On će to ispuniti u tren oka, kao automat ili dobra vila. Kad sam sazrela i prerasla takvo djetinjasto poimanje Boga te i sama postala roditelj, shvatila sam da u tom mom tumačenju ipak ima trunčica istine. Ja volim darivati svoju djecu dobrim stvarima, a naš Nebeski Otac ljubi nas još daleko više, i želi ispuniti želje nas, svoje djece. Shvatila sam također da ovaj redak izražava puno više od toga jer ja ne znam uvijek što je dobro za mene, ali On zna.

Čula sam još jedno tumačenje ovog retka koje mi je odmah ‘sjelo’. Župnik nam je objasnio da kad je sva naša radost Gospodin, tada nas on nadahnjuje pravim željama. On u nas stavlja svete želje.

To me je prosvijetlilo i oslobodilo jer znači da ako se zaista budem radovala Gospodinu kao ljubavi svoga života, On će urediti i uskladiti moje želje sa svojom svetom voljom. Kad se radujemo Gospodinu, spoznajemo ga na dublji način i želimo ono što On želi za naš život. Svemogući Bog tada može stavljati svoje želje u naša srca.

Sveti Augustin je to izrazio ovako: „Ljubi Boga i čini što hoćeš“. Ova nam tvrdnja ne daje dopuštenje da činimo što nam god padne na pamet. To znači da kad ljubimo Gospodina svim svojim srcem, dušom, umom i snagom, tada se naše želje usklađuju s njegovima. U konačnici, ono što izabiremo raditi kao rezultat svojih želja bit će usklađeno s njegovom svetom voljom.

Kada odlučimo da želimo da nam Gospodin bude sva radost, to nećemo postići preko noći. To je proces. Više od toga, to je odnos, koji zahtijeva vrijeme, energiju, privrženost i puno komunikacije, koji su nam potrebni kako bismo upoznali Božje srce. Bog želi da ga nastojimo spoznati barem jednako strastveno kao što želimo upoznati svoga budućeg bračnog druga.

Kad već spominjem bračnog druga, reći ću i ovo: mnogi vjeruju u mit da će doživjeti neviđenu radost čim upoznaju budućeg supružnika. Bog želi da naučimo radovati se Njemu jer istinsku radost – bez obzira kamo nas život odvede, u samaštvo ili u brak – možemo pronaći jedino u odnosu s Njime.

Udala sam se za predivnog muškarca, ali ima dana kad razočaramo jedno drugo. Iako se jako volimo, potpuna radost ne dolazi iz naše ljubavi, nego od ljubavi koju primamo od Gospodina, od ljubavi kojoj se radujemo i za koju živimo, od ljubavi koja se prelijeva u svaki dio našeg života i, u konačnici, u naš međusobni odnos. Kada prvo ljubimo Boga, tada naš brak cvjeta.

Ako želite brak, tražite Boga. Ako želite samaštvo, tražite Boga. Na kraju krajeva, ako mu predate svoje srce, Bog će se poslužiti vašim željama kako bi vas poveo u pravom smjeru. Kao što vjerujem da je brak poziv, tako vjerujem i da je samaštvo poziv, za koji će vas Bog osposobiti ako vas na njega poziva. Sada, neka vaša radost bude Gospodin. Darujte mu svoje srce i dopustite mu da upravlja vašim čežnjama. Možete mu vjerovati. On najbolje zna što vam treba. Neće vas nikada iznevjeriti.

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Tri koraka do prave ljubavi”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.