Judeokršćanska tradicija udovicama pridaje posebno mjesto i iskazuje im osobitu skrb. Na Međunarodni dan udovica, koji se svake godine obilježava 23. lipnja, Crkva ima priliku odati počast tim ženama koje su kroz stoljeća, nakon gubitka svojih supruga, na značajan način podupirale svoje obitelji i zajednice.

Udovice u Svetom pismu

U Lukinom evanđelju Isusovi susreti s udovicama započinju već u njegovu djetinjstvu, kada je bio prikazan u Jeruzalemskom hramu, a nastavljaju se tijekom godina njegova javnog djelovanja kao učitelja. Ti različiti susreti zabilježeni u Evanđelju ističu snagu vjere i molitve udovica pred Bogom, kao i Isusovo posebno suosjećanje za njihove potrebe i dobrobit.

Ana, osamdesetsedmogodišnja udovica koja je „danju i noću služila Bogu posteći i moleći“, prepoznala je Isusovo božanstvo kada su ga Marija i Josip donijeli u Hram. Prema Luki, Ana je bila proročica i jedna od prvih žena koje su Isusa slavile kao Mesiju. „Govorila je o djetetu svima koji su očekivali otkupljenje Jeruzalema.“

Nadalje, kada je Isus ugledao udovicu iz Naina kako oplakuje smrt svojega jedinog sina tijekom pogrebne povorke, Evanđelje kaže da je Gospodin bio „ganut sažaljenjem“ vidjevši njezine suze. Ne čekajući da ga itko zamoli za čudo, Isus joj je odmah pristupio, uskrsnuo njezina jedinog sina i „predao ga njegovoj majci“.

Prije nego što je umro na križu, Isus je brigu za svoju udovicu majku Mariju povjerio „učeniku kojega je ljubio“. „Ženo, evo ti sina“, rekao je svojoj majci, zapisao je sveti Ivan. Zatim je rekao učeniku: „Evo ti majke.“ I od toga ju je časa učenik uzeo k sebi.

U Djelima apostolskim evanđelist Luka također pokazuje kako su u prvoj Crkvi nastale određene službe radi pomoći udovicama.

Služba đakona ustanovljena je od strane dvanaestorice apostola kako bi se riješio spor između hebrejskih i grčkih učenika oko skrbi za udovice, kako je opisano u šestom poglavlju Djela apostolskih.

Sveti Luka također spominje kako su te žene podupirale duhovne i materijalne potrebe prvih kršćanskih zajednica.

U devetom poglavlju Djela apostolskih Petar dolazi k udovicama u Jopi koje su oplakivale smrt svoje prijateljice Tabite, zvane Dorka, žene koja je bila „puna dobrih djela i milostinje“. „Kad je stigao, odveli su ga u gornju sobu gdje su se okupile sve udovice. Plačući, pokazivale su mu haljine i ogrtače koje je Dorka izradila dok je bila s njima“, zapisao je evanđelist. Nakon što je kleknuo i pomolio se pokraj nje, Petar ju je „podigao“ i „predstavio živu“ njezinoj crkvenoj zajednici.

Pismo svetoga Augustina rimskoj udovici

Prema augustincu ocu Kolawoleu Chabiju, crkvena briga i poštovanje prema udovicama nastavili su se kroz stoljeća, što se vidi u pismu svetoga Augustina Probi iz 412. godine. Ovaj profesor rimskog Augustinianuma za EWTN News je izjavio kako je molitvena prošnja rimske plemkinje potaknula Augustina da napiše drevni spis o kršćanskoj molitvi koji je i danas aktualan. „Pismo Probi govori o neprestanoj molitvi“, rekao je Chabi. „Augustin je govorio da, dokle god čeznete za Bogom, molite. Vaša molitva prestaje kada prestane vaša čežnja za Bogom.“

U svom odgovoru rimskoj plemkinji Augustin je pohvalio udovice spomenute u Evanđelju, čije su neprestane molitve bile uslišane, te ju je potaknuo da nastavi živjeti pobožnim životom na dobrobit svoje obitelji i zajednice. „Proba je također postala jedna od vodećih osoba u pokrštavanju rimske aristokracije“, rekao je Chabi.

Prije nego što je postao istaknuti crkveni vođa, Augustin je svoje obraćenje dugovao svojoj majci, udovici svetoj Moniki. Zahvaljujući njezinim ustrajnim molitvama i primjeru svetosti, krstio ga je sveti Ambrozije tijekom vazmenog bdjenja 387. godine, kada je imao 32 godine. Sveta Monika i danas je omiljena zaštitnica supruga, majki i udovica.

Služenje udovica u Crkvi danas

Udovice od davnih vremena do danas zauzimaju značajnu apostolsku ulogu i posebno mjesto skrbi u katoličkim nadbiskupijama diljem svijeta. Među brojnim skupinama udovica koje djeluju u Crkvi, Red udovica (Ordo Viduarum) posljednjih godina doživljava obnovu u nekim dijelovima Sjedinjenih Američkih Država, ali i diljem svijeta.

Carlotta Stricker, pomoćnica voditeljice zajednice “Widows of Prayer” (“Udovice molitve”), govorila je za EWTN News o tom posebnom pozivu i o tome kako žene koje su izgubile svoje muževe ostaju vjerne vjeri. „Kao Udovice molitve živimo s Bogom kao središtem svoga života“, objasnila je. „Naše obveze uključuju svakodnevnu svetu misu, euharistiju, krunicu, klanjanje, Liturgiju časova (jutarnju i večernju molitvu) te Krunicu Božanskoga milosrđa. Potiču se i svi drugi oblici molitve i duhovnog štiva.“ „Unatoč svojim obećanjima i zavjetima, mi smo i dalje majke, bake i prabake te i dalje imamo aktivnu ulogu u životima svojih obitelji“, rekla je.

Tekst je preveden i objavljen uz odobrenje EWTN Newsa.