BRAK I OBITELJ IZ DRUGOGA KUTA

Događa se suvremena ‘revizija’ očinstva – na pomolu je drugačiji otac

Potpun brak zahtijeva povezanost ljubavničkog i roditeljskog aspekta njihove veze. Zajednička briga za dijete ne bi smjela ohladiti, nego još više zagrijati njihov krevet.

Foto: Opus Dei

Bio sam u slovenskim planinama i promatrao mlada oca kako nosi dvogodišnje dijete u naprtnjači na leđima, a ženu drži za ruku. Pratio sam ih dugo pogledom i razmišljao o njima.

Jednom sam u ambulanti zapitao mladu ženu nije li možda suprug s njom, jer bih htio i s njim razgovarati. Kada mi je potvrdno odgovorila, otišao sam u čekaonicu da ga pozovem. Našao sam ga kako s bočicom i dudom hrani njihovo malo dijete. Prije nekoliko godina bio sam u posjetu jednoj kolegici u Oslu. Prisutan je bio i njezin suprug, također liječnik specijalist. Kraj nas se igralo njihovo četverogodišnje dijete. U jednom trenutku ona je rekla mužu da nahrani dijete i stavi ga spavati jer je već kasno. On je to normalno prihvatio i tek se nakon jednog sata vratio nama u društvo.

Sjećam se i jednoga bračnog para iz svoje psihijatrijske prakse. Majka je oboljela od puerperalne psihoze i bila je nužna hospitalizacija. Dijete je preuzeo otac, fakultetski obrazovan čovjek i nije mu bilo teško uzeti “rodiljni” dopust i njegovati dijete. Koliko sam mogao zaključiti, radio je to jednako spretno kao i majka. Sjećam se mlada inženjera koji je mijenjao pelene djetetu, a njegova je žena prala suđe kad sam im banuo bez najave u posjet. Nemalo sam se iznenadio kad sam nedavno u vlastitom susjedstvu uočio sljedeću situaciju: dva mlada bračna para razgovarala su na ulici, a njihova trogodišnja djeca se oko njih igrala. Jedno se pomokrilo. Intervenirao je otac, a ne majka. Ona je dalje razgovarala, a on je “uredio stvar”. Kad sam se umiješao i u šali upitao je li to kod njih uvijek tako, ona mi je mirno odgovorila da je danas “dežuran” on, a ne ona.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Mogao bih vjerojatno navesti još niz takvih primjera. Mislim da su to dokazi suvremene “revizije” očinstva i da je na pomolu drukčiji otac, kojeg bih gotovo nazvao otac majka, i drukčija majka, koju bismo mogli nazvati majka otac, a jedno i drugo stvarno ravnopravnim, suodgovornim i emancipiranim roditeljima, čija djeca, vjerojatno, neće imati komplekse “isključiva majčinstva” s udaljenim ocem strancem.

Vjerujem da opisani slučajevi nisu iznimke koje potvrđuju pravilo. Smatram da se, ipak, nešto mijenja u mišljenju i stavovima današnjih očeva. Njihovo je mjesto ne samo uz majku nego i na njezinu mjestu kada je to potrebno. Dijete treba i majku i oca ne samo kada je čisto i uređeno, nego i kada je zamazano i “uneređeno”. Majka treba oca djeteta ne samo kada joj ponestane novac ili zaželi “malo nježnosti i ljubavi”, nego i kad mora oprati i presvući dijete. To neće ugroziti nego ojačati njegovu muškost, a nju učiniti još privlačnijom, jer će imati više vremena da se za njega još bolje uredi.

Potpun brak zahtijeva povezanost ljubavničkog i roditeljskog aspekta njihove veze. Zajednička briga za dijete ne bi smjela ohladiti, nego još više zagrijati njihov krevet.

dr. Pavao Brajša

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Brak i obitelj iz drugoga kuta”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.


Dragi čitatelji, ovisimo o vama i računamo na vas i vašu pomoć! Podržite naše djelovanje članstvom u Klubu prijatelja! Doznajte više na ovom linku!

Objavljeno: 17. veljače 2019.

Možda vam se svidi