“Naše svađe i rasprave nisu nestale, ali naš je dom postao mirnije mjesto”, piše Katarzyna Wyszynska, novinarka poljskog izdanja katoličkog portala Aleteia, osvrćući se na jedan od najčešćih problema u brakovima – svađu između supružnika.

“Zamislite scenu: Noć je, pišem članak i pritom odrađujem internetsku kupovinu ili kuham juhu za idući dan. Kasno je, umorna sam i ljuta jer nisam imala vremena napraviti sve stvari koje sam za taj dan isplanirala. Nervozna sam, ljuta i tražim krivca. A tko bi mogao biti krivlji od mog muža?”

Katarzynin suprug, koji ima vlastitu tvrtku, često ostaje dulje na poslu s obzirom na to da nema fiksno radno vrijeme već radi onoliko koliko je potrebno. Zbog toga ga je Katarzyna često znala verbalno napasti kad bi došao doma, spočitavajući mu kako ne brine za svoje zdravlje i ne provodi dovoljno vremena s obitelji.

Ipak, prema njezinu priznanju, u jednom trenutku sve se promijenilo.

“Jednog dana, kad me obuzela kreativna groznica, radila sam na fantastičnom (po mom mišljenju) iznenađenju za djecu. Toliko sam bila udubljena da nisam primijetila vrijeme. Negdje oko 1 ujutro, još uvijek u fantastičnom raspoloženju, dočekala sam svog muža s ogromnim osmijehom.”

Jedan pogled na njega bio je dovoljan da privuče njezinu pozornost: “Vidjela sam kako se moj muž potpuno mijenja i to me je šokiralo. Dok sam gledala, njegovi napeti mišići su se opustili, a njegovo tmurno raspoloženje zamijenio je uzdah olakšanja i riječi zahvale.”

Kad je Katarzyna primijetila da joj muž zahvaljuje što ga nije dočekala s ljutnjom, shvatila je da se neke stvari moraju promijeniti.

Tada je zajedno sa suprugom donijela odluku i uspostavila novo kućno pravilo – kad netko ulazi u kuću svi koji su doma pozdravljaju tu osobu s radošću i osmijehom dok je još na vratima. Važne stvari, poteškoće i problemi, ostavljeni su za kasnije.

“Prvi trenutak povratka doma trebao bi biti čista radost: radost što se vidimo i što smo opet zajedno. Osoba koja se vraća dobije time brz rafal informacija – da je voljena, da je željena i da smo radosni što je ovdje.”

Iako Katarzyna priznaje kako osmijeh kojim dočekuju jedan drugog ponekad izgleda kiselo, zaključuje kako je ta odluka donijela veliku promjenu u njihov život.

“Svađe i rasprave nisu prestale, ali naš je dom sada drugačije mjesto, mirnije i sigurnije. Jednostavno, sada se želimo vratiti kući jer znamo da smo tamo uvijek dobrodošli. Posljedično, vraćamo se sretniji, a ponekad čak i u raniji sat.”