Nedavno sam na televiziji čuo “znanstvenu” diskusiju jedne naše sociologinje, kako brak ima dva obilježja, koja ga čine protuprirodnim. Uz obilata citiranja “modernih” autora (Morgan i Bachofen) htjela nas je uvjeriti, kako su te protuprirodne karakteristike braka isključivost i doživotnost bračnih odnosa. Budući da ovo nije znanstveni tekst a niti mjesto za znanstvenu diskusiju o toj monstruoznoj tezi, ja ću o njoj razmišljati samo na osnovi doista dugogodišnjeg iskustva bračnog i obiteljskog psihoterapeuta i bezbroj ljubavnih i bračnih problema koje je u svojoj praksi susreo.

Prvo, ne mogu uopće zamisliti jedan intimni ljubavni odnos, bilo u braku ili izvan braka, u koji nije ugrađena komponenta isključivosti. Sjećam se jednog bračnog para, koji se odmah očitovao kao jako moderan i hvalio s uključivanjem u jednu grupu bračnih parova svingera (izmjenjuju seksualne partnere u grupi). Kada sam ih upitao zbog čega su došli, žena mi je rekla: “Ali on se zaljubio u jednu ženu iz grupe!” Dakle, uza svu ekstremnu seksualnu slobodu, ostala je potreba isključive pripadnosti odnosu barem na emocionalnom i osobnom planu! Postoji li ijedan par, bilo mladi ili stariji, koji si ne šapće o isključivom međusobnom pripadanju?

Drugo, također ne mogu zamisliti ljubavni par, u kojem jedno drugo ne uvjeravaju u doživotno trajanje njihovog odnosa, ljubav, vezu i zajedničku sreću. Čak i najokorjeliji Don Juani šapću u uho svojoj odabranici o vječnoj ljubavi i doživotnom pripadanju. Dobiva se dojam, da se niti jedan trenutak intimne veze ne može uživati bez dodavanja upravo obilježja isključivosti i doživotnosti!

Zašto bi onda brak kao najčešći ljubavni odnos među ljudima bio protuprirodan zbog zahtjeva bračnih partnera da se drže dogovorene isključivosti i doživotnog trajanja? Razvod braka često i nije ništa drugo nego posljedica prekršaja tih dvaju preduvjeta kvalitetne monogamije. On se pojavljuje, kada isključivost i doživotnost postaju neizdrživi, neljudski, sadističko-mazohistička verzija monogamije. Razvod nije dokaz protuprirodnosti tih bračnih obilježja nego upravo obrnuto – njihove
nužnosti ako želimo zajedno uživati bračnu sreću.

Upravo isključivost i doživotnost garantiraju kvalitetnu monogamiju u braku, ali uz preduvjet održavanja kvalitetnih bračnih odnosa, ljubavi i komunikacije. Neodržavani bračni odnosi, nesačuvana bračna ljubav i poremećena ili potpuno izostala bračna komunikacija vode izravno u razvod braka, i to gotovo uvijek u njegovu najlošiju varijantu!

Gornji tekst izvadak je iz knjige “Brak naš svagdašnji”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.