Muškarac i žena su čovjek. Oboje su ljudi, jednako ljudi i potpuno ljudi. No, nisu cjeloviti. Čovjek je muško i žensko zajedno, i još dijete k tome. Ako vidiš muškarca i ženu, vidiš i dijete koje je tajnovito i prisutno.

Muškarci nikada ne mogu potpuno razumjeti žene. No, ni žena ne može nikada potpuno razumjeti muškarca. Oboje ostaju tajna. Ako čovjek želi samo razumom doprijeti do drugoga, osobito do drugoga spola, nikad se ne može doživjeti u osobi. Samo ako se pristupa s ljubavlju, s radoznalošću i nježnošću, tada sve dublje i dublje spoznaje da je ta druga osoba potpuno drugačija! Žena je čovjek, ali potpuno drugačiji od mene. Što više pokušavam spoznati, to dublje mogu dospjeti. I uviđam kako je žena bezgranična. Isto je kada žena vidi muškarca. Ti misliš da svoga muža već potpuno poznaješ. Ako tako misliš, onda to znači da si ga prestala voljeti, jer voljeti možeš samo ako ono što ljubiš vidiš kao tajnu. To se nikada ne može do kraja spoznati. To je sve dublje, uvijek drugačije i ostaje tajnovito.

Mi obično živimo površno. Istinski brak i istinski odnos između muškarca i žene je odnos duha i duše, a tek onda tijela. Samo tijelo je nedovoljno, prepovršno, preograničeno.

Ono za čim žena čezne kada vidi muškarca i ono za čim muškarac čezne kad vidi ženu, to je bezgranično, nevjerojatno, predivno.

No, tu stvarnost prepoznaju samo oni koji u tišini gledaju u svoju nutrinu, pažljivo je osluškujući i tako tu tajnu sve dublje doživljavaju.

Kada smo doista sretni?

Nikad ne možeš prestati biti žena. I nikad ne možeš prestati biti muškarac. Jednako tako Bog ne može prestati biti Otac, Sin i Duh Sveti. Čovječanstvo će se samo onda moći razviti kad se muškarac i žena budu sve dublje poznavali, doživljavali i voljeli. Borba između muškarca i žene razaranje je čovječanstva i čovjeka. Ako žena želi postati muškarac, ona više ne može biti sretna. I obrnuto: ako muškarac želi postati žena, neće biti sretan.

Žena je sretna ako može biti potpuno žena. I ako muškarac u svakom smislu može biti muškarac, tada može biti sretan. No, među njima postoji velika razlika. Muškarac vidi ženu diskurzivno, kroz logiku, izvana, a žena vidi iznutra, intuitivno, ona odmah proniče. Muškarac vidi objektivno, a žena stvari vidi subjektivno. Ona vidi odsjaj i pokazuje reakcije na sve što spoznaje. Muškarac je možda više razum i logika, a žena je više srce i nježnost. Zato muškarac više radi s materijalnim stvarima, a žena sa živim osobama.

Oni su potpuno drugačiji, a opet isti. Oboje su zajedno cijeli čovjek. I sve što žena ima i kako reagira je dobro, i sve što muškarac čini, misli, kako reagira isto je tako dobro. Sa stanovišta muškaraca ne kritizirati ženu i sa stanovišta žene ne kritizirati muškarca, to znači spoznati. Voljeti znači biti otvoren i radoznao prema drugome, slušati ga. To je nježnost. To je brak koji se doživljava duboko iz dana u dan, sve do kraja. Tada se čovjek zaljubljuje i u devedesetoj godini iznova.

Za čim čezne muškarac?

Spolnost je, naime, znak te tajne, te ljubavi i odnosa. Ona je sama za sebe nedovoljna i površna. No, ako tome pridodamo dušu, ono unutarnje, tada je to predivno! Zbog toga bi se supružnici uvijek iznova trebali diviti jedno drugom i promišljati jedno o drugom dan za danom! Tada se spoznaje kako odjednom iz te tajne izlazi Bog i prilazi ti. Tako se uistinu duhom može spoznati osoba. Ako tako možeš gledati muškarca ili ženu, tada polako spoznaješ kako je to zapravo s Bogom.

Muškarac je sretan kad se može potpuno dati ženi. On želi potpuno uroniti u ženu, biti u njoj ukorijenjen. A žena je s druge strane kao tlo. Njezina nježnost i ljubav su kao voda. Muškarac čezne za tom nježnošću, no ako je na prvom mjestu seksualnost, to ga prevari. Tada ostaje samo pri onom materijalnom iako čezne za onim dubljim. A žena želi muškarca jednostavno okružiti sa svih strana, dati mu život. Jer žena je život, izvor života. Ona je na izvoru nježnosti, ljubavi, čovječnosti.

Muškarac uvijek naginje prema izvanjskom. On ide u svijet, ali mrtvi svijet, i čezne se vratiti k ljubavi, k vatri, k ženi. A najdublje boli ako on ne može doći k ženi i žena ne može doći k muškarcu.

Gornji tekst je izvadak iz knjige Tomislava Ivančića “Bog preobražava”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.