1. Potreba za glavom slijedi iz činjenice da je brak nerazrješiv. Naravno, sve dok se muž i žena slažu, ne mora se pojaviti pitanje glave. Nadamo se da će u kršćanskome braku biti baš tako. Ali što se događa kada se jave nesuglasice? Razgovora, naravno, više nema. I poslije učestalih pokušaja da razgovaraju supružnici nisu postigli sporazum. Što da rade? Ne mogu odlučiti većinom jer u ovome slučaju većine nema. Posve se sigurno mogu dogoditi samo dvije stvari: ili se moraju odijeliti i svatko krenuti svojim putem ili jedno od njih mora imati odlučujuću riječ. Ako želimo da brak ostane trajan, tada, u krajnjoj liniji, jedan od supružnika mora imati odlučujuću riječ u vođenju obiteljske politike. Stabilna država ne može opstati bez ustava.

2. Ako netko već mora biti glava, zašto bi to morao biti muškarac? Dakle, prije svega, želi li uopće netko da to bude žena? Kao što rekoh, ja nisam oženjen, ali koliko mogu vidjeti, čak i ona žena koja želi biti glava u svojoj kući najčešće se ne divi svojoj susjedi čiji je muž papučar. Prije će kazati: “Jadni gospodin X! Zašto dopušta toj užasnoj ženi da ga drži pod papučom? To je ipak previše!” Mislim da ni jedna žena ne će biti odviše polaskana ako joj spomenemo da je ona glava u kući. Ima nešto neprirodno u vladanju žene nad muškarcem budući da se same žene toga stide i preziru muževe kojima vladaju. Ali postoji još jedan razlog. Ovdje govorim posve pošteno kao neženja jer čovjek taj razlog lakše uočava izvana negoli iznutra. Odnosi koje jedna obitelj odražava s vanjskim svijetom – ono što bi mogli nazvati njezinom vanjskom politikom – moraju ovisiti o muškarcu jer on uvijek treba biti, a obično i jest, pravedniji prema onima vani. Žena se u prvome redu bori za svoju djecu i muža, a protiv je ostaloga svijeta. Prirodno, gotovo na neki način i ispravno, zahtjevi su obitelji za nju najvažniji. Ona je osobit zagovornik njihovih interesa. Uloga muža sastoji se u tome da shvati kako joj ova njezina naravna sklonost davanja prednosti obitelji onemogućuje da bude glava. On mora imati zadnju riječ kako bi mogao druge ljude zaštititi od pretjerane odanosti koju osjeća prema svojoj obitelji njegova žena. Ako u to sumnjate, dopustite mi da vas nešto upitam. Ako vaš pas ugrize susjedovo dijete ili vaše dijete povrijedi susjedova psa, hoćete li se prije obratiti susjedu ili njegovoj ženi? Ili, ako ste žena, dopustite da i vas nešto upitam. Bez obzira na to koliko se divite svome mužu, ne mislite li ipak da je njegova glavna mana u tome da nije onoliko uporan u obrani svojih i vaših prava pred susjedima koliko biste vi željeli? Nisam li vas ipak malo utješio?

C. S. Lewis

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Elementarno kršćanstvo”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.