Prisjećam se svojih prvih psihoterapijskih susreta s bračnim parovima koji su imali problema u braku. Bio sam još mlad, neiskusan i naivan. Vjerovao sam da mi donose u psihoterapijsku ambulantu svoje stvarne probleme. Mučio sam se u pomaganju da riješe svoj problem. Jednom sam čak s njima risao tlocrt stana da se dogovore “gdje će suprug ostavljati papuče”, da ne budu uvijek na drugom mjestu. Međutim, ubrzo sam shvatio da se iza tih “teških” ali lažnih problema pomno sakriva stvarni problem njihova braka. Problem nisu “muževe papuče” nego njihovi poremećeni bračni odnosi.

Bračnu problematiku teško je, ako ne i nemoguće, rješavati bez prethodnog razrješavanja problematičnih odnosa bračnih partnera. Upravo zbog toga svi oni savjeti kako riješiti bračne probleme kojima nije prethodilo rješavanje njihovih odnosa, ostaju mrtvo slovo na papiru, neostvarivi u praksi i bez ikakvih praktičnih posljedica.

Intenzivno bavljenje problemima kao na primjer muževa neurednost, loše ponašanje djeteta ili preveliko iscrpljivanje žene, može bračnim partnerima služiti kao paravan za izbjegavanje rješavanja bračnih problema. Nemajući u sebi snage da se otvoreno i izravno suoče sa sobom i sa svojim odnosima, svu svoju pažnju usredotočuju na nešto izvan sebe ili na nešto periferno u vezi sa sobom. Lakše se baviti nečim izvan ili pokraj sebe, negoli sobom. Baviti se sobom ili vlastitim odnosom pretpostavlja njihovo obostrano aktivno angažiranje uz otvorene mogućnosti mijenjanja vlastitog ponašanja.

Mnogo je lakše rješavati “pitanje papuča” negoli problem pomanjkanja nježnosti i uvažavanja u međusobnim intimnim bračnim odnosima, sve slabiju zainteresiranost jedno za drugo, pretvaranje bračnog seksa u dosadnu rutinu bračnih obveza, svakodnevno nervozno optuživanje i vrijeđanje za svaku sitnicu. Lakše je iznova pronalaziti nove razloge za osobno nezadovoljstvo u bračnim odnosima, nego razgovarati izravno i otvoreno o tome volimo li se još i koliko, podnosimo li se još, kako i koliko, želimo li se još međusobno, želimo li još uopće stvarno biti zajedno ili se još samo iz navike ili nekih drugih motiva trpimo.

Mnogi bračni problemi ostaju nerješivi ako se prethodno ne odgovori na pitanje koliko se još volimo i želimo li uistinu biti zajedno. Bračni partneri moraju htjeti riješiti svoj bračni problem da bi ga sami ili uz pomoć nekoga sa strane mogli riješiti. Kao bračni psihoterapeut često sam govorio: “Ja vam mogu pomoći da ono što ne možete – možete, ali ne i da ono što nećete hoćete! Ovo drugo morate riješiti sami, da vam u onome prvome mogu pomoći!”

Kada smo se zadnji put pogledali u oči i pitali: Koliko se mi još stvarno volimo?

dr. Pavao Brajša

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Brak naš svagdašnji”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.