Ovaj film napravljen u koprodukciji s udrugom Magis govori o Golom otoku kao mjestu pomirenja i oprosta – onog s drugima, Bogom, samima sobom i prirodom – na kojem se već pet godina organiziraju duhovno-sociološko-povijesni i radni kampovi za mlade. Otok koji ima surovu prošlost koju ovi mladi mijenjaju sadržajem ovo mjesto pretvara u mirnu oazu isto tako surove prirode. U filmu sudjeluju polaznici kampa, volonteri, voditelji – profesori povijesti, svećenici, obitelj žrtava koje govore o oprostu. S tim sadržajem isprepliću se predivni kadrovi prirode, kao i oni snimaka građevina ostataka logora.

Premijerna projekcija okupila je brojne sudionike filma među kojima je bila i Đurđica Fučkan, kći zatvorenika Golog otoka – koja je u filmu i sama svjedočila o životu u obitelji, ali i obraćenju i oprostu, kao i brojni suradnici na filmu, mladi, predstavnici medija i ostali koji su došli pogledati ovaj snažan i upečatljiv film.

Divne slike i kadrovi prirode Lijepe Naše, priče sudionika  i sadržaj filma pokazuju kako je moguće nekoć mučnu pustinju preobraziti u oazu pomirenja sadašnjih i budućih naraštaja.