Umijeće odgađanja samoga sebe ili kako udahnuti puninu života

Svježina novoga se sa zakoračenjem u poznatu radnu rutinu umanjila. „Nova“ godina već nam je postala poznata i „stara“. Upadamo u rutinu svakodnevnice, a više ili manje nas ta „običnost“ vodi do osobnog nezadovoljstva. Ponekad kao da ni unatoč svoj volji ne ostvarujemo ono što želimo i kao da naš trud ne vodi do nikakvog napretka. To naše neuspijevanje u samorealizaciji često ima uzroka u tome što dovoljno ne poznamo ili pak ignoriramo sami sebe. Želimo li, dakle, ostvariti uspjeh i kvalitetu na bilo kojoj razini, bilo poslovno ili privatno, to će biti odraz naše ukupne vlastite kvalitete koja može biti ostvarena samo ako (u)poznamo sami sebe.

Kako ćemo na najbolji način doprinositi u poslu, ako nismo svjesni čime kao pojedinci (kojim snagama i slabostima) raspolažemo? Kako možemo stvarati kvalitetne odnose sa bližnjima, prijateljima, partnerom, kolegama ako dobro ne poznamo vlastite potrebe i ograničenja?

To je vrlo teško za ostvariti, jer se ovdje radi i o priznavanju pozitvnih stvari o sebi, ali i onih negativnih. Često nedovoljno realno vidimo, kako vlastite kvalitete i prednosti, tako i mane kojima trebamo naučiti upravljati, te probleme koje trebamo riješiti. I nije toliko da ne vidimo, nego više ignoriramo, zapostavljamo i bježimo. Ovdje se radi o upoznavanju cijelog sebe, prekrasnog pojedinca, sa svim svojim potrebama, problemima, dimenzijama, strahovima, talentima. Svatko od nas zaslužuje brigu o sebi, uzimajući u obzir sve dimenzije koje nas čine kao ljudska zahtjevna bića, koja traže ljubav, sreću i uspjeh u životu.

Kako to učiniti, kako se bolje upoznati? Za početak – zastati. Događa nam se pretrpanost informacijama i zahtjevima sa svih strana a mi to prihvaćamo, još više odgađajući sebe. Potrebno je zastati, nakratko se povući i promisliti, kako bismo mogli prihvatiti sebe. To zastajanje se može dogoditi i doslovno, no riječ je više o zastajanju u načinu razmišljanja i promišljanja. Kada prihvatimo sadašnje stanje sebe pa i ono najgore i najbolje u nama, otvaramo novi prostor za vrhunsko djelovanje. Zvuči jednostavno za izreći, no teško za izvesti ukoliko non-stop bježimo. Zato se odvažimo ostvarivanju osobne, a potom i svake druge kvalitete koje će biti rezultat našeg nadahnutog djelovanja i poznavanja sebe.

Ako dobro zastanete, uočit ćete na potpuniji način sve dimenzije vlastitog života koje vrijedi poboljšavati. Što ste to vi, što vas čini i što vas pokreće? Nakon osobne, uz obiteljsku, te radnu/poslovnu dimenziju, zatim onu društvenu, bilo onu koja se tiče društvenih veza i pripadanja, tu je i ona društvena u pogledu doprinosa široj društvenoj zajednici. Sve vas to sačinjava, pa prema tome odgovorite na pitanje – što je VAMA važno kod svih tih stvari? Probajte odgovoriti na ova i druga pitanja koja stoje pred vama, iskreno i bez suzdržavanja.

No tu je također i ponekad najzapostavljenija, no duboko utkana, snažna i vrlo ranjena, vaša duhovna dimenzija. To su potrebe vaše duhovnosti, ponekad zaključane ili nahranjene nekvalitetnim i neispunjavajućim odgovorima. Dopustite si posumnjati i pronaći, pitati i odgovoriti. Po svojoj prirodi, jednako kao što ste društvena, i duhovna ste bića. Nahranite i potrebe vlastite duše, koja je povezujuće tkivo svega dobroga u vama, a lijek za sve ono što vidite kao loše.

Dakle, život u punini možete mirno i radosno udahnuti, ako dišete punim plućima.  Prema tome, uzmite u obzir cijelog/cijelu sebe, kako biste ostvarili najbolje od sebe.

Sanja Martinović