Teško je čitati Bibliju, a ne vidjeti jasno što Bog očekuje od onih koji kažu da ga vole, onih koji kažu da žele njegovu volju u svome životu.

Želite li znati što je Božja volja za vaš život? Reći ću vam u nekoliko riječi:

Predajte se.

I budite poslušni.

To je to! Tolike su knjige napisane o temi pronalaska Božje volje, a evo je pred našim očima: „A govoraše svima: Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom.’“ (Lk 9,23)

U našemu ograničenom, ljudskom svijetu sloboda znači da svatko ide svojim putom. Zapravo, sloboda se pronalazi u polaganju svojega života u službu Božju, službu onoga koji nas je stvorio, tko nas poznaje i poziva u zajedništvo sa sobom. Upravo u ovome stanju potpunoga predanja u nama raste želja za poslušnošću.

Razmislite: poslušnost Bogu bez potpunoga predanja robotsko je slijeđenje pravila. Predanje Bogu bez poslušnosti jednako je vjeri bez djela, koja je, kako kaže apostol Jakov, mrtva vjera. (Jak 2,17)

Kako bismo živjeli u izobilju koje nam je obećano u Iv 10,10, moramo imati jednaku količinu obaju sastojaka: predanja i poslušnosti, poslušnosti i predanja.

Idemo kad Bog kaže da idemo.

Mirujemo kad Bog kaže da mirujemo.

Nagnemo se bliže kad Bog šapne naše ime.

Služimo kad traži od nas da služimo.

Znate, mi često gledamo na Isusovo poslanje na zemlji kao vrlo glamurozno, kao da je svaki trenutak njegova boravka među nama bio pun uzbuđenja i nadahnuća. Sigurno da je bilo prilika za pamćenje tijekom tih triju godina, kao što je, na primjer, čudo s kruhovima i ribama.

Ponekad naše služenje bude primijećeno. Ponekad će biti više javno i ljudi će nas hvaliti, kao što je to bio slučaj s čudima i izlječenjima koja je Isus činio.

A ponekad služenje prođe neprimijećeno. Ostane skriveno u toplome razgovoru ili zajedničkome obroku. Isus je velik dio svoga života proveo sjedeći s malom grupom ljudi u maloj sobi i razgovarajući o oprostu i milosti ili primjećujući patnju i služeći siromašnima.

Ništa veliko.

Ništa za društvene mreže.

Ništa za udarne vijesti.

Samo običan život s onim koji se neprestano saginjao da vidi potrebe ljudi.

Dakle, pospremamo stol nakon doručka, i govorimo lijepo o nekome koga kritiziraju, i ostavljamo poruke kojima se zahvaljujemo, i radimo proračunske tablice, i borimo se protiv nepravde, i kuhamo kavu, i ispričavamo se za nešto što smo rekli, i šaljemo e-poruke, i grlimo kćer tinejdžericu koja plače, i mijenjamo pelene, i javljamo se klijentu, i učimo dijete kako se vežu cipele. Radimo sve to i još milijun drugih stvari – a sve zato što nas je Bog na to potaknuo.

I kako radimo proračunsku tablicu na slavu Božju i brišemo stol služeći Bogu i svojim ljudima, nemamo toliko vremena za sebe.

To je čin predanja.

To je izbor poslušnosti.

To je radost zaboravljanja sebe.

Moramo postati odlični u zaboravljanju sebe.

No teško je zaboraviti velike stvari, posebno sebe.

Zato bacamo pogled drugamo. Vidite, postoji veći plan za služenje u našim životima i to je taj plan. Vrtlog svojih ja i zadovoljavanja postojećim stanjem prekidamo tako što podižemo pogled sa sebe, usmjeravamo ga na Isusa i trčimo trku koja nam je namijenjena.

Koja je vaša trka? Trčite li je uopće? Stojite li u mjestu? Zurite li u pod? Gdje ste u svemu ovome?

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Izbaci to iz glave – Kako zaustaviti vrtlog toksičnih misli”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.