SAVJET JORDANA PETERSONA
U životu je nemoguće izbjeći zloći i patnji, ali za njih postoji jedan vrlo učinkovit protuotrov
Ako ciljate nečemu smislenom, onda ste uronjeni u život. Na smislenom ste putu. Najdublji i najpouzdaniji instinkt za smisao – pod uvjetom da nije izopačen obmanom i grijehom (to se ne može reći nikako drukčije) – očituje se kada ste na putu najveće moguće vrline.
Koji je protuotrov patnji i zloći života? Najviši mogući cilj. Što je preduvjet težnji za najvišim mogućim ciljem?
Spremnost na prihvaćanje najvećega stupnja odgovornosti, a to uključuje i odgovornosti kojih se drugi odriču ili ih zanemaruju. Mogli biste prigovoriti: “Zašto bih se ja nosio sa svim tim teretom? U tome je samo žrtva, tegoba i nevolja.”
No zašto ste tako sigurni da ne želite nositi nešto što je teško? Nedvojbeno morate biti zaokupljeni nečim što ima težinu, što je duboko, smisleno i zahtjevno. Tako ćete, kad se probudite usred noći i počnu vas opsjedati sumnje, imati neku obranu: “Unatoč svim mojim raznovrsnim manama, barem činim ovo. Barem se brinem za sebe. Barem sam na korist svojoj obitelji i drugim ljudima oko sebe. Barem se krećem, posrćem naprijed, pod teretom koji sam odlučio nositi.”
To je način da steknete istinsko samopoštovanje, a nije riječ o plitku psihološkom konstruktu koji se odnosi na to kako sami sebe tumačite u određenom trenutku. To je samopoštovanje daleko dublje – i nije samo psihološko. Ono je i psihološko, ali i stvarno. Vaš život postaje smislen u izravnu razmjeru s dubinom odgovornosti koju ste spremni nositi.
To je zato što ste se uistinu posvetili tome da poboljšate stvari. Nepotrebnu patnju svodite na najmanju moguću mjeru. Ohrabrujete ljude oko sebe riječju i primjerom. Obuzdavate zloću u svom srcu i u srcima drugih.
Zidar bi, recimo, mogao posumnjati da to dosadno slaganje cigli jedne na drugu nema smisla. No možda on ne slaže samo cigle. Možda gradi zid. Taj zid je dio zgrade. Ta je zgrada katedrala. A svrha je katedrale proslava Najvećega Dobra. U tim okolnostima svaka položena cigla ima udjela u božanskom.
A ako ono što svakodnevno radite nije dovoljno, onda niste usmjereni na izgradnju prave katedrale. To je zato što ne ciljate dovoljno visoko. Kad biste to činili, iskusili biste osjećaj smislenosti povezan s vašim dovoljno visoko postavljenim ciljem, koji bi onda nadoknadio svu bijedu i ograničenja vašega života.
Ako ciljate nečemu smislenom, onda ste uronjeni u život. Na smislenom ste putu. Najdublji i najpouzdaniji instinkt za smisao – pod uvjetom da nije izopačen obmanom i grijehom (to se ne može reći nikako drukčije) – očituje se kada ste na putu najveće moguće vrline.
Osjećaj i slutnja smisla pokazatelj je da ste na tom putu. On ukazuje na to da je sva kompleksnost od koje ste satkani u vama skladno posložena i usmjerena na nešto vrijedno truda – na nešto što svijet drži u ravnoteži; na nešto što stvara sklad.
Gornji tekst je izvadak iz knjige “Izvan reda – još 12 pravila za život”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.