Perfekcionistička religioznost pogrešno je shvaćena religioznost: Boga ne možemo konstruirati prema vlastitoj slici. Neki vjeroučitelji danas radije govore o „slici Boga“ umjesto o živome odnosu s Bogom. Unutarnja sloboda s jedne je strane posljedica, a s druge preduvjet za zdravu duhovnost – jedino u slobodi možemo vjerovati, jedino u slobodi možemo voljeti, jedino u slobodi možemo Bogu reći „da“. Bez unutarnje slobode živi odnos s Bogom nije moguć. Vjera u Boga i pravi odnos s Bogom pak vode do unutarnje slobode, ali prije svega omogućuju odmak od sama sebe i nadilaženje sama sebe.

Perfekcionistu je skok u tu slobodu preneizvjestan, presmion, preriskantan – upravo zbog njegove anksiozne čežnje za stopostotno sigurnom nepovredivošću. On radije igra na sigurno i skriva se u sitničavome i bezličnome pridržavanju pravila. Tako dolazi u opasnost od duhovne površnosti, legalizma, anonimnosti u odnosu s Bogom i nedostatka produhovljenosti. Zbog riječi sv. Augustina „voli i radi što hoćeš” religiozni perfekcionist iz prethodno navedenih razloga dobiva egzistencijalnu vrtoglavicu.

Mlada Terezija iz Lisieuxa, koja je preminula 1897. u dobi od 24 godine, otkrila je svoj „mali put“, koji možemo smatrati najboljom terapijom za religiozni perfekcionizam. Ona sama bila je perfekcionistica i primijetila je da nije sposobna za velika junačka djela i postignuća, već da mora kročiti malim i neuglednim putom prema Bogu, na kojemu neće dobiti javni aplauz. Njoj nije stalo samo do odricanja od velikih postignuća već do toga da se protivno vlastitoj intuiciji posve preda Bogu, da se u potpunosti prepusti, pokloni, žrtvuje.

Jedno dojmljivo i utješno mjesto u Svetome pismu posvećeno je perfekcionistu koji je zabrinut sam za sebe i koji je zapeo u razmišljanju usmjerenu na vlastitu sigurnost: „Ne budite zabrinuti za život svoj: što ćete jesti, što ćete piti; ni za tijelo svoje: u što ćete se obući. Zar život nije vredniji od jela i tijelo od odijela? Pogledajte ptice nebeske! Ne siju, ne žanju niti sabiru u žitnice, pa ipak ih hrani vaš nebeski Otac. Zar niste vi vredniji od njih? A tko od vas zabrinutošću može svome stasu dodati jedan lakat? I za odijelo što ste zabrinuti? Promotrite poljske ljiljane, kako rastu! Ne muče se niti predu. A kažem vam: ni Salomon se u svoj svojoj slavi ne zaodjenu kao jedan od njih. Pa ako travu poljsku, koja danas jest a sutra se u peć baca, Bog tako odijeva, neće li još više vas, malovjerni? Nemojte dakle zabrinuto govoriti: ‘Sto ćemo jesti?’ ili: ‘Što ćemo piti?’ ili: ‘U što ćemo se obući?’ Ta sve to pogani ištu. Zna Otac vaš nebeski da vam je sve to potrebno. Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati. Ne budite dakle zabrinuti za sutra Sutra će se samo brinuti za se. Dosta je svakom danu zla njegova” (Mt 6,25-34) Taj tekst star 2000 godina upućuje na sada i ovdje te se protivi patološkomu razmišljanju usmjerenu na vlastitu sigurnost i zahtijeva vjeru u Boga, što je perfekcionističkomu razmišljanju dijametralno suprotno.

Gornji tekst je izvadak iz knjige psihoterapeuta Raphaela M. Bonellija “Nesavršeni, a sretni – Kako se osloboditi bremena perfekcionizma”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.