Ima, naime, mnogo ljudi kojima kao da su razbijena ulazna vrata: ulazi tko god hoće! Bilo kakva napetost drugih obuzima im dušu…

Tuđi poremećaj ne treba uvoditi u vlastitu nutrinu! To je nepametan podanički čin.

Jedno je imati suosjećanja prema nekom, posve je drugo dopustiti da me iznutra uvuče u svoj kaos. To je beskorisno.

Isus kaže: „Pljusne li te tko po desnom obrazu, okreni mu i drugi“ (Mt 5,39). Što to znači? Nisi majmun, nisi prisiljen priklanjati se stavu drugoga, ne živiš kako bi oponašao, da budeš nečije zrcalo.

Ljubav izražava kreativnost, agresivnost ne, i zato što je simetrična. Ima onih koji cijeli život žive u simetriji i razmišljaju na temelju onoga što su propatili – zato što su im učinili ovo ili ono, jer majka je ne znam što, jer u školi je ne znam što drugo, jer društvo… nitko ne sumnja da se moglo dogoditi nešto ozbiljno, ali možeš li provesti cijeli život odgovarajući na ono što je učinila tvoja majka ili tvoj otac ili ne znam tko, čak i sav svijet…?

Imaš li osobnost? Izražavaš je samo kada voliš, kada hodiš u miru.

Krotki su, kaže blaženstvo, oni koji će baštiniti zemlju.

Ratovi se uvijek vode za teritorij, no zemlja krotkih nije predmet osvajanja, ona se nasljeđuje… prima se od Oca.

Nasilni se bore dok krotki nasljeđuju, jer su djeca. I brane taj teritorij, taj odnos s Ocem, a ne onaj nasilnika, koji neka slobodno uzmu.

Krotki iz blaženstva nisu bojažljivi, malodušni ili licemjeri, nego oni koji ne ulaze u pogrešne bitke.

Je li neka osoba krotka? To ne znamo po izgledu… Ako je uvrijedimo, vidimo kako će reagirati. Ako je netko ponizi, napadne ili ne znam što i ne postane neprijateljski raspoložena, pred sobom možda imamo nekoga krotkog. Jer blagi se prepoznaju u stanju sukoba: to su oni koji u slučaju sukoba ne pounutarnjuju zlo.

Gornji tekst je izvadak iz knjige Fabija Rosinija “Ozdravljenje duše”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.