Promislite koliko sati provedete u neplaniranim i ne­bitnim razgovorima. Kada kažem “isprazni, neplanirani razgovori”, ne mislim pritom na pozdrav koji se ljubazno i s dužnom pozornošću upućuje prolazniku. Bez obzira što u tom trenu radi, osoba koja je toliko zaposlena da ne može na tren zastati i pozdraviti zasigurno ne upravlja svojim vremenom u skladu s kršćanskim načelima.

Ne mislim pritom ni na onaj trenutak ili dva kada objašnjavate svom djetetu zašto je nebo plavo, ili kada slušate svoju ostarjelu majku kako se žali na zdravstvene probleme. Mislim na one nevezane, spontane, obično besmislene razgovore koji prekidaju tijek i ciljeve vašeg dana: razgovore o sportu, sapunicama, filmovima, ogovaranje, zadirkivanje i prijateljsko razglabanje. Čak i razgovori o bitnim temama, kao što su Bog i obitelj, mogu biti potrošači vremena ometaju li isplanirane aktivnosti.

Možda nam se čini da je vrijeme potrošeno na ovakve razgovore beznačajno. Neki u njima vide zgodan način razbijanja radnog tjedna. Ali razmislite iskreno o njima: mnogima od nas oni znače sate izgubljenog vremena svakog tjedna.

Ponekad razgovori koji troše naše vrijeme započnu kao bitni, planirani razgovori, ali tada skrenu s kolosijeka. Puno je poslovnih razgovora koji se udalje od teme i prijeđu u raspravu o tome koji će klub pobijediti u prvenstvu. Domaćicama se često događa da se dvominutne izmjene informacija s drugim majkama pretvore u maratonske razgovore o djeci i svemu što iskrsne kao tema u tom trenu (ne kažem da nema mjesta za takve razgovore; kažem samo da ih morate isplanirati mislite li ikada zadobiti kontrolu nad svojim vremenom).

Na poslu započnite svaki razgovor s određenim ciljem. Čim se razgovor udalji od tog cilja, na pristojan se način vratite na pravu temu ili ga što prije ljubazno završite ne uvrijedivši pri tom sugovornika.

Često ćete čuti da disciplinirani ljudi koji rade u kućnom uredu naprave dvostruko više posla od onih koji dijele ured s kolegama. Ovo je možda točno zbog niza razloga, ali najviše stoga što oni koji rade u kućnom uredu ne upadaju u zamku “svaštarskih”  razgovora sa svojim kolegama.

Naravno, prirodno je da ljudi koji rade zajedno uživaju u međusobnom društvu. Mnogi su se uredski odnosi razvili u prava prijateljstva. Ali to samo govori kako poslovni razgovori vrlo lako mogu postati osobni. Ne kažem da se to nikada ne bi trebalo dogoditi. Ali mudri upravljači vremenom prate ove razgovore i drže ih pod kontrolom. Nemate li puno vremena, a morate obaviti neki razgovor, započnite ga tako da osobi s kojom razgovarate odmah kažete koliko vremena imate na raspolaganju. I ljubazno završite razgovor kad to vrijeme istekne. Ljudi će poštivati vaše ograničenje vremena ako im ga unaprijed najavite. Zapravo će često oni sami završiti  razgovor, poštujući vaše vrijeme.

Pravila za razgovor s obitelji i prijateljima općenito su manje kruta, i to s pravom. Roditelji moraju biti na raspolaganju djeci, jer su njihove potrebe nepredvidive. Ali čak i u vašem privatnom životu, kod kuće, morate odluči­ ti tko su ljudi kojima možete posvetiti svoje vrijeme i kada to možete učiniti. Ako ste usred nekog posla kod kuće, a zazvoni telefon, poslužite se svojim popisom unutarnjeg kruga i odlučite je li u redu ostaviti sve i razgovarati s osobom koja vas zove.

Popustite li svakom trgovcu koji vas nazove, nikada nećete ništa obaviti. Nazove li vaš pričljivi susjed, tek kako bi malo popričao, odredite kada ćete moći s njim razgovarati i koliko, i to mu uljudno kažite. Ljudi se često osjećaju krivi ili nepristojni kada završe razgovor prije no što bi to druga strana željela, ali zapamtite: imate samo dvadeset četiri sata svakog dana. Vi ih prije svega trebate posvetiti svojoj misiji i prioritetima i ciljevima koji iz nje proizlaze. To znači ponekad donijeti teške odluke. Vaša najbolja obrana od neplaniranih i nebitnih razgovora je da u potpunosti shvatite svoje prioritete i budete svjesni onoga što morate učiniti kako biste ostvarili svoje ciljeve.

Sljedeći put kada iskrsne razgovor koji niste očekivali, najprije odredite je li bitan i je li hitan. Ako je bitan ali ne i hitan, dogovorite ga za neko pogodnije vrijeme. Ako nije bitan ni hitan, a vi ste u stisci s vremenom, završite ga što možete prije i ljubaznije.

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Upravljanje vremenom za katolike”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net.