Jednom sam čula jednoga marinca kako govori da se ljudi često utope zato što iscrpe svu energiju u pokušaju da se ne utope. Osoba koja se utapa ima veće izgleda za preživljavanje ako se jednostavno opusti, duboko diše i pluta. To je suprotno onom što nam naša tijela govore da bismo trebali činiti. Čim počnemo misliti da smo u opasnosti, osjetimo navalu adrenalina, uspaničimo se i tijelo nam vrišti: „BORI SE! BJEŽI! BATRGAJ SE!“ 1 Trošimo dragocjenu energiju pokušavajući postići nešto što se može postići samo opuštanjem, prestankom kretanja i povjerenjem. Ima velike ironije u tome što naš instinkt za preživljavanjem zapravo može biti prilično opasan i dovesti do toga da umremo prije reda.

Recept za dobro batrganje

Otkrila sam da isto pravilo vrijedi i u životu. Kad se osjećamo izgubljeni u mračnoj šumi, prvi nam je poriv paničariti, plivati, kretati se jer se bojimo da će pasti mrak, a mi ćemo ostati zarobljeni u šumi (ili ćemo zaglaviti na lošem poslu! Ili se nikada nećemo vjenčati! Ili ćemo nestati u amorfnoj besmislenosti ranoga roditeljstva! Zauvijek!). Batrgamo se, bjesomučno se koprcamo jer se bojimo da ne zaglavimo ili ne potonemo, a time, ironično, povećavamo vlastite izglede da izgubimo bitku sa životnim valovima, zbog puke iscrpljenosti. Kretanje je besmisleno trošenje energije ako ne znate kamo idete, a ako vam je za gležanj vezana olovna kugla, koliko god brzo trčali, i ona će ići s vama.

Prvi recept za dobro batrganje jest taj da se prestanete kretati, prihvatite svoj život i slušate. Sve se svodi na improvizacijsko kazalište. (…) Moglo bi se pomisliti da uspjeh u improvizaciji proizlazi iz izvrsnih pripovjedačkih sposobnosti ili komediografskoga dara, ali najbolji improvizatori zapravo su dobri slušatelji. Ljudi koji nisu u stanju slušati nisu u stanju reći „da“ i često su pomalo nezgrapni i drveni. Mogu reći smiješne stvari, ali onemogućuju pravu radost improvizacije: recipročnost između partnera, davanje i uzimanje potrebno za zajedničko stvaranje smiješne scene. To zahtijeva trud, ali ništa se ne može mjeriti s golemim zadovoljstvom koje osjetite kad natjerate sve u prostoriji da umiru od smijeha. Život je sličan kazališnoj improvizaciji, a oni koji se žele znati dobro batrgati trebaju zapamtiti to pravilo.

Reći „da“ životu

Ponekad izbjegavamo reći „da“ životu zato što se bojimo pogledati mu ravno u oči, bojimo se da ćemo pronaći nepreboljene žalosti, neispunjene želje, kajanje i stid. Radije bismo se hrvali s iluzijom nego se razočarali u stvarnosti. I zato se batrgamo, pokušavamo ići dalje, nespretno i neučinkovito. Trošimo energiju želeći da nam je život drukčiji nego što jest ili se pretvarajući da je takav.

I dok se batrgamo, iscrpljujemo se. Počinjemo tonuti, tonuti, tonuti. Obraćamo se Bogu, želeći odgovore, usmjerenje, osjećaj unutarnje rezonancije. No previše često naš temperament stoji na putu ishodima koje priželjkujemo. Žurno kružimo batom oko zdjelice tražeći od nje da pjeva, a upravo naša buka i kretanje osujećuju pjesmu koju želimo čuti. Okrivljujemo Boga što je tih, a sami neprekidno vičemo. Moramo se prestati batrgati. „Prestanite i znajte da sam ja Bog“ (46,11), piše pisac Psalma. Moramo biti strpljivi, spori, mirni. Moramo prihvatiti ovaj trenutak, a ne juriti u sljedeći. Moramo naučiti pjevati. Kad osjećate da se batrgate, počnite pjevati točno tu gdje jeste. Ne pokušavajte predviđati budućnost niti se sporiti s prošlošću.

Nemojte željeti biti netko drugi. Prihvatite puninu i prazninu svoga života. Božji je glas tih. Slušajte blago, tiho žamorenje svoga života. U njemu postoji pjesma, a naučit ćete je pjevati samo u tišini. Recite „da“ životu. S vremenom će doći i pjesma.

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Odlučno sretni”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.

Footnotes

  1. Batrgati se: pokušavati se pomaknuti ili pronaći čvrsto tlo pod nogama; jako se koprcati.