Vrijeme

Jednom sam bio pozvan u Windsor, Ontario, kako bih savjetovao nekog poslovnog čovjeka. Moj je zadatak bio pomoći mu da postane uspješniji direktor prodaje. No kako se činilo da on već drži sve konce u svojim rukama, nisam mu dao puno savjeta. Vratio sam se s osjećajem kako svoj posao nisam obavio.

Ali kada sam mu nakon nekog vremena telefonirao kako bih doznao kako je, doslovno je vikao od uzbuđenja. Njegov se posao popravio za 150% od našeg sastanka. Ponadavši se kako ga je nešto što sam mu tada rekao uputilo na put uspjeha, upitao sam ga kako se to dogodilo. “Otišao sam u robnu kuću i kupio stolni kalendar”, odgovorio je. “Sada napravim deset puta više za manje vremena. Nije to bilo nikakvo revolucionarno rješenje: on je jednostavno počeo zapisivati svoje obveze.

Djelovao mi je tako razborito tijekom posjeta da mi uopće nije palo na pamet zapitati ga koristi li kalendar. Činilo mi se to potpuno suvišnim. A ipak ga nije koristio. Kada je započeo, dogodila se revolucija u njegovu poslu i životu.

Moj kanadski  prijatelj nije bio jedini koji ne koristi neki od načina planiranja – kalendar rada, podsjetnik za sastanke, popis prioriteta, popis poslova koje treba obaviti. Doduše, možda se upravo ovog trena pitate: “Što će meni podsjetnik za sastanke kada moji problemi upravljanja vremenom ne uključuju ni sastanke ni izvješća o prodaji? Ja moram oličiti dnevnu sobu i odvesti djecu na nogometni trening.”

Potpuno vas razumijem. Iako sam poslovni čovjek, s najvećim izazovima u upravljanju vremenom suočavam se upravo kod kuće.

Imam petero djece mlađe od deset godina. Upravljanje mojim poslovnim životom sitnica je u usporedbi s pokušajem da na vrijeme iziđemo iz kuće i krenemo na Misu, kad naša dvogodišnjakinja u zadnji tren odluči kako bi bilo dobro skinuti pelenu, beba povrati po maminoj haljini, a oni stariji započnu rat oko zobenih pahuljica. Moja se žena i ja svakodnevno borimo s izazovima koji nas prisiljavaju da odjednom budemo  na tri  mjesta, a usput održavamo kuću i plaćamo račune, brinemo za djecu kad su bolesna, tješimo ih kada plaču, hranimo, oblačimo, igramo se s njima, potičemo ih, navikavamo na red, podučavamo  ih u vjeri, i u svemu tome im stalno pružamo ljubav.

Nevjerojatno, ali mi sve to uspijevamo zahvaljujući svojemu sustavu planiranja. Istina, još uvijek znamo loviti našu dvogodišnjakinju dok trči po kući bez pelene, ali uspijevamo na vrijeme otići na Misu (barem u većini slučajeva). I vi to možete.

Upravljati obitelji u mnogo čemu je slično upravljanju manjom tvrtkom. I jedno i drugo uključuju budžet, radne sastanke (obiteljski obroci), pojedinačne konzultacije (vrijeme igre, podučavanje i hranjenje) i dobavljače (lance trgovina i robne kuće). Onaj tko brine za dom glavni je izvršni direktor obiteljske korporacije, samo što ima daleko veću odgovornost od direktora bilo koje tvrtke.

Promislite o tome. Propuštanje rokova i sastanaka u poslovnom svijetu je jedno, ali zanemarivanje obitelji i osobnih dužnosti je posve drugo i mnogo teže. Mi možemo pronaći druge poslove, ali nikada ne možemo vratiti vrijeme koje smo izgubili onog trena kad smo odgodili igru lovice ili odijevanje svoje djece. Uvijek će postojati neka druga mogućnost za prodaju, ali za neke posebne trenutke sa svojom obitelji imamo samo jednu priliku. A tu su i problemi praktične prirode koji nastaju kada kasnimo s plaćanjem računa, ne pazimo na održavanje kuće i automobila ili živimo u neredu.

Dave Durand (iz knjige Upravljanje vremenom za katolike)

[facebook]Želiš li i dalje biti na izvoru istinitih informacija – klikni like[/facebook]