Nakon što je čovjek pao i bio izgnan iz Edena, Biblija ide dalje. Prvo što saznajemo jest da Eva ima dječaka što skakuće, Kajina. Zatim još jednog, Abela.

Sljedeće što nam se govori jest njihov rad – Abel je pastir, Kajin poljoprivrednik. Obojica idu prinijeti “prve plodove” svog rada – Abel odabrane janjce, Kajin vrhunac svoje žetve. Rečeno nam je da je Bog prihvatio Abelovu žrtvu, ali ne i Kajinovu. Biblija ne kaže izravno zašto, ali se to nagovještava: Kajin gaji određenu ogorčenost, “ljutnju” i ljubomoru. Očito se osjeća povlaštenim. Očito, Bog nije razumio svoje povlastice.

Sada Bog doista govori Kajinu i upozorava ga da gnjev koji on rasplamsava može imati zle posljedice: „[…] grijeh ti je kao zvijer na pragu što na te vreba; još mu se možeš oduprijeti“ (4,7).

Izvještaj o Kajinu i Abelu nije drugačiji od Isusova, čije je djetinjstvo također uglavnom preskočeno. Doista, nije drugačiji od enciklopedijskog zapisa, koji se, osim što navodi datume rođenja i smrti, obično svodi na najbitnije činove života subjekta. U nekom smislu, to je također vrlo moderno – nakon što saznamo za Evine sinove, prvo što nam se kaže je što rade.

Sada pažljivo razmotrimo ovaj odlomak jer ima neke važne stvari za reći, na primjer, o katoličko-protestantskoj podjeli 16. stoljeća. Kao posljedica grijeha, svi su izvan Edena. Međutim, nije sve stvorenje uništeno: poremećeno – da, uništeno – ne. Adam i Eva i dalje nastavljaju djelo stvaranja – blagoslov roditeljstva nije izgubljen. Svi rade, iako bez sumnje više nego što bi inače. (Ne govori nam se o Adamovom i Evinom odgovoru kada su mali Kajin ili Abel možda pitali: “Kakvo je bilo u stara vremena?”)

Istočni grijeh je očito u igri – je li itko tu morao naučiti Kajina da zavidi Abelu? Dakle, jedna od posljedica Pada je nastavljanje grijeha kroz naraštaje.

Dječaci očito imaju osjećaj dužnosti štovanja Boga – donose mu žrtve svog rada. Bog također nastavlja komunicirati sa svojim palim stvorenjima, upozoravajući Kajina da kontrolira svoj gnjev. Situacija može izmaknuti kontroli. I to se događa.

Kajin poziva Abela: “Hajdemo van!” (4,8). Možda je Abel to iskoristio kao priliku za šetnju sa svojim bratom, koji mu želi pokazati svoj rad. To je lažna smicalica da bi Abela uhvatio nasamo – sljedeći grijeh. U polju, Kajin napada i ubija Abela.

Kao i s njegovim roditeljima, Bog se suočava s Kajinom. Adamu nije samo pitanje “Gdje si?”, već “Gdje je tvoj brat?”. I, poput njegova oca, Kajinov odgovor je kratak i ne pokazuje solidarnost s drugim: “Žena mi ga je dala.” “Jesam li ja čuvar brata svoga?” Kajin bi volio sakriti stvari. Želja da se grijeh drži u tami očito je ljudska sklonost.

Naravno, Bog zna što se dogodilo. On govori o ubojstvu kao o pozivu na pravdu. Dok je Adam kažnjen milosrdnim učinkom svog rada, poljoprivredniku Kajinu se govori da zemlja “više neće davati svoj plod” jer ju je oskrnavio krvlju svoga brata. Tako Kajin postaje lutalica.

Post 4 zatim nastavlja s daljnjim naraštajima. Ako se Kajin iskrao u polje da ubije svog brata, njegov praprapraunuk zapravo objavljuje broj ljudi koje je ubio (redak 23).

Poanta ove epizode je da nakon Pada grijeh raste i raste. Ono što Adam i Eva oslobode ne može se obuzdati. To se gomila poput snježne lavine. I to biblijsko otkrivenje poklapa se s ljudskim iskustvom. Ljudski roditelji još nisu pronašli potrebu naučiti malog Johnnyja kako činiti zlo. Doktrina istočnog grijeha nije neka ezoterična kršćanska ideja. Ne samo da odgovara univerzalnom ljudskom iskustvu, već bi nas trebala i otrijezniti u vezi s bilo kakvim čisto ljudskim projektima „reforme“ i „poboljšanja“, koji će uvijek zakazivati pred tendencijama koje se mogu prevladati jedino Kristovom milošću.

Još jedna točka, prije nego što se okrenemo umjetnosti. Post 4 počinje izvještajem o Evinom rođenju Kajina i Abela. Zanimljivo je kako govori o Kajinovom rođenju: „Muško sam čedo stekla pomoću Jahve!“ (redak 1). Zapazite element ponosa, koji se pokazuje naglaskom: Rodila sam dijete uz Božju podršku i pomoć. Bog su-stvara sa mnom. To dijete je ono koje ima problema s braćom i sestrama. Kasnije, kada Eva govori o rođenju Seta, njezin se naglasak mijenja: „Bog mi dade drugo dijete mjesto Abela, koga ubi Kajin.“ (redak 25) Konačno shvaća da su djeca prije svega Božji dar, a ne „roditeljski projekt“. To je relevantno za suvremenu spolnu etiku. (Priznajem svoj dug Laetitiji Calmeyn za ovaj uvid).

Izvještaj o Kajinu i Abelu prikazan je na Gentskom oltaru, koji su dizajnirali Hubert i Jan van Eyck dvadesetih godina 15. stoljeća. Nalazi se u katedrali sv. Bava u tom belgijskom gradu. Van Eyckovi su predstavnici ranorenesansne umjetnosti u flamanskim zemljama.

Oltarna slika prikazuje 12 scena s Kristom u središtu. Na rubovima gornjeg reda nalaze se likovi Adama (desno) i Eve (lijevo). U malim nišama iznad njih nalaze se Kajin i Abel, koji prinose svoje žrtve Bogu (iznad Adama), i Kajin koji ubija Abela (iznad Eve). Latinski natpisi ispod njih u osnovi se mogu prevesti kao Adam i Eva, koji su svojim grijehom unijeli smrt u svijet, što je grafički ilustrirano ponašanjem njihove djece.

Izrazi njihovih lica su oboreni. Pokazuju znakove znakova: Adam sa svojim smokvinim listom, Eva s voćem za koje jedan komentator kaže da je više citrus nego jabuka, što ukazuje na kiselost grijeha. Jedno stopalo Adama i Eve proteže se izvan njihove niše, uvlačeći nas – nasljednike istočnog grijeha – u njihovu lozu. Za razliku od ostalih likova na oltarnoj slici, koji su prikazani ili u zemaljskim okruženjima s plavim nebom ili nebeskim kraljevstvima zlata, pozadina i za Adama i za Evu je crna.

Koliko god čovjek može biti otkupljen u Kristu (Gospina prisutnost pokazuje nam taj značaj, i Ivan Krstitelj s Isusove lijeve strane poziva nas na pokajanje), svi smo uključeni u potrebu za ovom poviješću spasenja od strane dvije „crne ovce“, dvojice srodnika gore desno i lijevo. (Za više o Gentskom oltaru, pogledajte ovdje.)

Prijevod: Ana Naletilić

Izvor: John Grondelski / National Catholic Register