Crkva opatije Sainte-Foy u Conquesu u Francuskoj bila je orijentir duž hodočasničke rute prema Santiagu de Composteli u Španjolskoj. Hodočasnici su se putem zaustavljali kako bi se poklonili relikvijama mučenice iz četvrtog stoljeća, svete Foy 1. Smatralo se da relikvije, koje su se redovnici dosta namučili nabaviti (krađom, kako to biva), čine čuda, a njihovo preseljenje u Conques promijenilo je hodočasničku rutu. Posljedični priljev putnika omogućio je proširenje starije, manje crkve-opatije u veliki romanički spomenik.

Foto: Krzysztof Golik – Own work, CC BY-SA 4.0

Selo Conques smješteno je u dolini u obliku školjke (od latinskog conca, školjka, odakle ime Conques), a njegova se crkva ne vidi izdaleka, pa se redovnici nisu potrudili izgraditi uobičajene visoke tornjeve na zapadnome kraju novoga zdanja. Također, srednjovjekovne ulice Conquesa, danas gotovo nepromijenjene, bile su uske i vijugave. Kao rezultat toga, hodočasnik bi iznenada naišao na crkvu, s portalom jarkih boja, kao da ga je iznenada pozvala trublja Posljednjega suda. Ostali su samo tragovi izvorne boje, ali kompozicija je sigurno plamtjela od blistavih crvenih, plavih i zelenih boja.

Figure u timpanu

A tu, u polukrugu timpana iznad vrata, doista je Posljednji sud. Krist je u središtu u zvjezdanoj mandorli, okružen oblacima i gotovo frenetičnom bujicom aktivnosti. Slijedeći srednjovjekovnu hijerarhiju veličine, Krist, najvažnija figura, najveći je. Sjedi u energičnoj i uglatoj pozi, ukazujući svojim velikim i izražajnim rukama na blažene i proklete. Nad njim se nadvijaju križ i instrumenti muke, Sunce i Mjesec te dva anđela s trubljama, koji navješćuju kraj vremena.

S Kristove desne strane (lijeva strana timpana) su spašenici, poredani u urednu povorku poput redova na stranici srednjovjekovnog rukopisa. Blažena Djevica Marija je odmah s desne strane svog sina, kako i priliči glavnoj zagovornici za čovječanstvo, a iza nje stoji sveti Petar, držeći ključeve neba. Slijedi sveti Jakov, krajnji cilj hodočašća, u ulozi Santiaga Matamorosa, pošasti Maura. To je, naposljetku, bilo doba križarskih ratova i rekonkviste Španjolske. To troje stoji ispod malenoga krova napravljenog od banderola s latinskim natpisom, pridržavajući se za stupić koji ih dijeli od likova s ​​njihove desne strane.

Foto: Par Antoine Garnier — Travail personnel, CC BY-SA 4.0

Čini se da su ti likovi redovnik koji vodi kralja za ruku, a prati ga procesija još četiri sveca. Redovnik je Dadon, pustinjak koji je na ovom mjestu osnovao prvi oratorij, a kralj je nitko drugi do Karlo Veliki, koji je u svom velikom graditeljskom pohodu po Svetom Rimskom Carstvu darovao zemljište za opatiju, ruku punih blaga. Ostale svece nije tako lako identificirati, ali je vjerojatno da su i oni imali veze s Conquesom. Jedan je izgubio lice, možda u nekoj nezgodi.

Odmah ispod njih, uglavljena u trokut između velikih svetaca i kuće pune manjih duša ispod, nalazi se sama sveta Foy, koja gravitira prema Božjoj ruci, još jedna slika poznata iz suvremenih iluminacija rukopisa. Oko nje su njezin oltar i kalež te nešto što izgleda kao okovi. Svetici se pripisivala čudotvorna moć oslobađanja zatvorenika. Osim smrti, zatvor je bio glavna briga križara, od kojih bi mnogi poslije oslobođenja prvo otišli na hodočašće.

U donjem registru Abraham drži dva svoja sina na svojim grudima, a s njegove desne i lijeve strane niz okrunjenih likova počiva u urednim palačama Novog Jeruzalema. U hijerarhiji ljestvice, to su najmanji. S desne strane, stvarni sud nad dušama odvija se točno ispod Kristovih nogu. Sveti Mihael i đavao stoje na suprotnim stranama vage, važući djela pojedinačnih duša kako bi odredili njihovu sudbinu. Vrag, kao što se moglo i očekivati, vara – palac mu je na vagi. S Mihaelove desne strane anđeli otvaraju grobove i iznose mrtve pri uskrsnuću tijela.

Par Peter Campbell — self-made, Canon a70, CC BY-SA 4.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=3825527

Gore, s desne strane timpana, s Kristove lijeve strane je kaotično carstvo đavla. Odmah s lijeve strane Gospodina stoji anđeo s kadionicom, i još dvojica s kopljem i mačem, okrenuta prema vratima neba, a četvrti drži knjigu s natpisom Signatur – “zapečaćena”. Iza vrata vlada kaos u zbrkanom kaosu demona i izmučenih duša. Dolje, demoni grabe prokletnike i guraju ih kroz pod, gdje ih više đavola probija kroz usta pakla na njihovu vječnu kaznu. Jedan, na primjer, za koga se čini da je samoubojica, osuđen je na vješanje zauvijek; drugoga, krivolovca, možda uhićenog na području opatije, demon sa zečjim ušima peče na ražnju.

Odgonetanje značenja

Kao hodočasnik u dvanaestom stoljeću, kako ste mogli sve ovo razumjeti? Rimovani latinski natpis na banderolama prolazi kroz svaku polovicu timpana, što je moglo pomoći u objašnjenju. Jedan opisuje društvo svetaca — čestitih, krotkih, prijatelja pobožnosti — sigurni i radosni, ne boje se ničega. U druge se ubrajaju izopačeni, lopovi, lažljivci i prijetvorni, pohlepni i grabežljivi, nitkovi — svi izmučeni drhte pred demonima. Ali umjetnost je, prema autoritetima ni manje ni više nego Grguru Velikom i svetom Bernardu, bila namijenjena poučavanju neukih. Ipak, čini se da dešifriranje složenog djela poput ovoga zahtijeva stupanj vjerske pismenosti koji bi se teško mogao naći i u današnjem pismenom svijetu. Jesu li redovnici zaduženi za gostoprimstvo radili i kao turistički vodiči?

Foto: Par Antoine Garnier — Travail personnel, CC BY-SA 4.0

Iznad timpana, naizgled razmičući kamene obrube, nalaze se mali likovi koji guraju prste i nosove kroz otvore poput kakvih srednjovjekovnih znatiželjnika. Tko su oni? Malo hirovitosti klesara? Svakako su neobični. Ili su i oni hodočasnici poput nas, koji pilje u umjetnikovo djelo u teškome nastojanju da odgonetnu njegovo značenje?

Izvor: Touchstone Magazine | Prijevod: Ana Naletilić

Članak je preveden i objavljen uz dopuštenje nositelja prava. Sva prava pridržana.

Footnotes

  1. Rimljanka sveta Foy razapeta je u gradu Agenu 303. godine za vrijeme Dioklecijanovih progona. Prema legendi, 12-godišnjoj djevojčici je odrubljena glava nakon što je prvo stavljena na rešetke koje su bile izuzetno vruće, međutim božanska intervencija spriječila je njenu smrt. Godine 866. relikvije svete Foy ukradene su i donesene u Conques.