U organizaciji Kršćanske sadašnjosti na ovogodišnjem Interliberu 13. studenoga održan je susret s dr. sc. Romanom Brajšom, astrofizičarom i prevoditeljem knjiga švicarskog astrofizičara i spisatelja Arnolda Benza. Tema susreta bila je „Svemir kao dar: vjera i znanost u knjigama Arnolda Benza”, a predstavljen je i niz Benzovih izdanja objavljenih u biblioteci Kršćanske sadašnjosti: Darovani svemir, Budućnost svemira, Svemir – znanje i čuđenje, Baca li Bog kockice? te najnovija od njih, Nezamislivo obilno. Astronomski psalmi.

Susret astrofizike i duhovnosti

Kako je prva rečenica Biblije povezana sa suvremenom astronomijom, kako čuđenje nad svemirom može postati duhovna kategorija, kakva je veza između ljudi i zvijezda te gdje se mogu pronaći dodirne točke između vjere i prirodnih znanosti – samo su neka od pitanja otvorenih na susretu.

Dr. sc. Roman Brajša, stručnjak za fiziku Sunca, u svojim prijevodima i popularnoznanstvenim istupima spaja znanstvenu preciznost s osjetljivošću za duhovnu i filozofsku dimenziju svemira. Njegovi prijevodi omogućili su hrvatskim čitateljima da u punini dožive Benzova promišljanja. Od 2016. u trajnom je izboru znanstveni savjetnik Opservatorija Hvar Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a bio je i predsjednik Hrvatskog astronomskog društva, član i predsjednik Državnog povjerenstva za astronomiju te pročelnik Opservatorija Hvar.

U predstavljanju Benzovih djela, voditeljica marketinga Kršćanske sadašnjosti Tihana Pšenko Miloš istaknula je kako „Benz povezuje suvremenu astrofiziku s pitanjima smisla i stvaranja, otvarajući prostor dijalogu između znanosti i teologije – dijalogu koji ne suprotstavlja, nego produbljuje naše razumijevanje svijeta i čovjeka”.

Različite razine opažanja stvarnosti

Govoreći o svojim prevoditeljskim počecima i prvom susretu s Benzovim knjigama, Brajša je naglasio važnost točnog navođenja znanstvene terminologije, koja se često pogrešno koristi, te istaknuo da je na to u prijevodima posebno pazio.

„Prirodne znanosti, fizika i astrofizika u odnosu na vjeru i teologiju predstavljaju različite razine opažanja stvarnosti; daju odgovore na različita pitanja. No obje discipline treba uzeti ozbiljno i sveobuhvatno”, rekao je dr. Brajša. Dodao je da su „veći problem često pogrešna pitanja nego pogrešni odgovori”, napominjući da se priroda može objasniti isključivo metodama prirodnih znanosti, a da je moguća točka susreta znanosti i vjere – čuđenje.

Otkrića koja potiču čuđenje i motiv stvaranja

U raspravi je istaknuto i otkriće s početka 2000-ih – ubrzano širenje svemira, suprotno tadašnjim očekivanjima – koje je poslije nagrađeno Nobelovom nagradom. Takvi znanstveni pomaci, istaknuo je Brajša, primjer su trenutaka u kojima se znanstvenik može istinski zadiviti.

Uz čuđenje, Benz se bavi i temom stvaranja. Razlikuje „stvaranje u mitskoj prošlosti” od „neprekidnog stvaranja” (creatio continua). U Darovanom svemiru piše da „svemir ima svojstvo da može nastati nešto novo”. Na pitanje o povezanosti ove misli s kršćanskom nadom u novo stvaranje, Brajša je naveo primjer prijelaza od kaosa i smrti Velikog petka do Isusova uskrsnuća.

Biblijski motivi i suvremena astronomija

Sudionici su se osvrnuli i na Benzove „ja-izričaje” oblikovane po uzoru na Evanđelje po Ivanu, kao i na Benzovu tvrdnju da se prva biblijska rečenica („U početku stvori Bog nebo i zemlju…”) može povezati sa suvremenom astronomijom.

„Vjerujemo u svemogućeg Boga, no u svemoguću se znanost ne može vjerovati”, rekao je Brajša, pojašnjavajući da znanost ima vremenska (veliki prasak), prostorna (crne jame) i metodološka ograničenja (teorija relativnosti, kvantna mehanika, teorija kaosa, kompleksnost stvarnosti). Na susretu je prikazao i niz dojmljivih astronomskih fotografija – nastanka novih zvijezda, crnih jama…

Zaključna promišljanja o razvoju svemira i iskustvu Boga

Zaključno je naglasio da se postojanje Boga kao pretpostavke za objašnjavanje znanstvenih pojava ne može dokazati te da je takva pretpostavka nepotrebna: iskustvo Boga moguće je samo uz osobno uključivanje. „Razvoj svemira vrlo je složen. Današnji svemir nije nastao samim velikim praskom, nego je rezultat razvoja tijekom 13,8 milijardi godina – razvoja koji se nastavlja i danas. Nebeska tijela i živa bića nastaju, razvijaju se i raspadaju, a budućnost je otvorena, premda unutar okvira zadanog temeljnim zakonima očuvanja”, zaključio je dr. sc. Roman Brajša.