Što čovjek traži kada pokuca na vrata samostana? Iz toga pitanja nastao je roman ‘Cijena tišine’
Što čovjek traži kada pokuca na vrata samostana? Boga, mir ili samo mjesto na kojem će napokon pobjeći od vlastitoga života?
Nikada možda nije bilo više mogućnosti za komunikaciju nego danas, a opet toliko ljudi živi u samoći. Dani su ispunjeni obvezama, porukama, društvenim mrežama i stalnom bukom, ali sve je manje prostora u kojem čovjek ostaje sam sa sobom. Upravo zato pitanje poziva danas zvuči drukčije nego prije. U samostan više ne dolaze samo oni koji osjećaju da ih Bog zove. Dolaze i oni koji su se umorili od svijeta, od neuspjelih odnosa, od vlastitih očekivanja i od života koji se neprestano mora dokazivati.
Iz toga pitanja nastao je roman “Cijena tišine”.
Glavni lik, Luka, dolazi u samostan uvjeren da će iza njegovih zidova pronaći mir. Vjeruje da će ga udaljenost od svijeta osloboditi nemira koji ga godinama prate. No vrlo brzo otkriva da čovjek može promijeniti mjesto, ali ne može pobjeći od sebe. Tišina ne skriva ono što nosimo u sebi. Ona polako skida sve ono iza čega smo se godinama skrivali.
Zato “Cijena tišine” nije roman o redovničkom životu u uobičajenom smislu. Ne idealizira samostan, ali ga ne pretvara ni u mjesto razočaranja. Samostan je ovdje prostor u kojem prestaju izgovori. Ondje čovjek ostaje sam sa svojim strahovima, ranama, pitanjima i vjerom. Ono što je u svakodnevnoj buci lako potisnuti, u tišini postaje nemoguće zanemariti.
Roman otvara pitanje koje je danas možda važnije nego ikada. Dolazi li čovjek pred Boga zato što je pronašao svoj poziv ili zato što više ne zna kamo bi sa svojim životom? Koliko naših velikih odluka nastaje iz slobode, a koliko iz želje da pobjegnemo od razočaranja, usamljenosti ili vlastite prošlosti? To nisu pitanja samo za redovnike i svećenike. To su pitanja svakoga čovjeka koji pokušava pronaći svoje mjesto u svijetu koji od njega neprestano traži da bude uspješniji, glasniji i brži.
Goran Rukavina piše smireno i bez velikih deklaracija. Ne nudi gotove odgovore niti čitatelja vodi prema unaprijed pripremljenim zaključcima. Umjesto toga, polako gradi priču u kojoj se najvažnije borbe vode daleko od pogleda drugih ljudi. U tom tihom prostoru postaje jasno da se najveće životne odluke ne donose u trenucima buke, nego onda kada čovjek više nema kamo pobjeći od vlastite savjesti.
Zbog toga “Cijena tišine” nije roman samo za one koji razmišljaju o redovničkom ili svećeničkom pozivu. To je roman za svakoga tko je barem jednom zastao i zapitao se živi li život koji je doista njegov ili samo ispunjava očekivanja drugih.
Možda najveća istina koju tišina otkriva nije ona o Bogu. Možda je to istina o čovjeku koji tek nakon što ušuti prvi put jasno čuje vlastiti život.
Roman “Cijena tišine” dostupan je u knjižarama Fidelissima, Verbum, Kršćanska sadašnjost, Figulus, AGM i Tonimir te u gradskim knjižnicama diljem Hrvatske.
* sponzorirana objava