Svatko od nas u svakome trenutku svoga života, od trenutka kada se rodi do trenutka kada umre, želi nešto. Želimo čak i dok spavamo. Ipak, rijetki se potrude razumjeti kako uopće dođe do toga da nešto žele. Dobro željeti, kao i jasno razmišljati, nije sposobnost s kojom se rađamo. To je sloboda koju moramo zaraditi. Zbog jednoga moćnog, ali slabo poznatog obilježja čovjekove želje, za tu je slobodu teško izboriti se.

Svoje sam dvadesete proveo osnivajući tvrtke, jureći poduzetnički san koji je Silicijska dolina u meni pohranila. Mislio sam kako tražim financijsku slobodu i priznanje i poštovanje koje s njom dolazi. Zatim se dogodilo nešto neobično: nakon što sam napustio jed­nu od tvrtki koje sam osnovao, osjetio sam veliko olakšanje. Tada sam shvatio da nisam našao ništa. Moji raniji uspjesi činili su se kao neuspjesi, a sada se neuspjeh činio kao uspjeh. Koja je to sila pokretala moje uporne i nikada zadovoljene težnje?

Zbog ove krize smisla provodio sam mnogo vremena u knjiž­nicama i kafićima. Ponekad bih knjižnicu prenio u kafić. Putovao sam na Tajland i Tahiti. Radio sam na sebi kao lu­đak. No sve se to činilo kao palijativna skrb, a ne liječenje prave bo­lesti. Ovo mi je razdoblje pomoglo da ozbiljnije razmislim o svojim odlukama, ali mi nije pomoglo da razumijem želje koje su me uopće dovele do tih odluka – navigacijski sustav u pozadini moje ambicije.

Oblikovati svoj život

Jednoga dana mentor mi je predložio da istražim skup ideja koje će, kako je rekao, objasniti zašto sam želio stvari koje sam želio i kako su me moje želje zatvorile u cikluse strasti, nakon čega je uslijedilo otrežnjenje.

Izvor tih ideja bio je relativno nepoznat, ali utjecajan sveučilišni profesor. Prije svoje smrti 4. studenoga 2015. godine, u dobi od de­vedeset i jedne godine, René Girard proglašen je besmrtnikom Fran­cuske akademije i nazvan „novim Darwinom društvenih znanosti”. Kao profesor na Stanfordu tijekom 1980-ih i prve polovine 1990-ih godina nadahnuo je malu skupinu sljedbenika. Neki od njih vjero­vali su da će njegove ideje biti ključ za razumijevanje 21. stoljeća – i kada se bude pisala povijest 21. stoljeća, oko 2100. godine, bit će pri­kazan kao najveći mislilac svoje generacije.

A vjerojatno nikada niste čuli za njega.

René Girard svojim je intelektom k sebi privlačio ljude iz svih smje­rova. Za početak, imao je zastrašujuću sposobnost zapažanja stva­ri koje su objašnjavale tajnovito ljudsko ponašanje. Bio je Sherlock Holmes povijesti i književnosti ukazujući na previđene tragove dok su svi ostali slijedili uobičajenu proceduru.

Igrao je drukčiju igru od ostalih sveučilišnih nastavnika. Bio je poput osobe za pokeraškim stolom koja je jedina prepoznala znak koji odaje dominantnoga igrača. Dok drugi igrači izračunavaju ma­tematičku vjerojatnost da imaju pobjedničke karte, on bulji u lica. Promatra protivnika kako bi vidio koliko će puta trepnuti i čupa li zanokticu na svome lijevom kažiprstu.

Girard je otkrio jednu temeljnu istinu o želji koja je spojila na­izgled nepovezane stvari: povezivao je biblijske priče s nestalnošću tržišta dionica, propast starih civilizacija s lošim funkcioniranjem radne okoline, izbore karijere s prehrambenim trendovima. Obja­snio je, davno prije nego što su se oni uopće pojavili, zašto su Facebook, Instagram i njihovi izdanci toliko popularni i uspješni u pro­davanju ljudima kako stvari tako i snova.

Girard je otkrio da je većina onoga što želimo mimetičke, od­nosno oponašajuće, imitativne naravi, a ne intrinzične. Ljudi uče – oponašanjem – željeti iste stvari koje drugi žele, baš kao što uče govoriti isti jezik ili slijediti iste kulturne norme. Oponašanje ima daleko utjecajniju ulogu u našemu društvu nego što je to itko dotada otvoreno rekao.

Naša sposobnost oponašanja nadvisuje sposobnost oponašanja svih ostalih životinja. Ona nam omogućuje da izgradimo sofisticira­nu kulturu i tehnologiju. Istovremeno, ona ima i svoju tamnu stranu. Oponašanje ljude vodi k tomu da idu za stvarima koje se isprva čine poželjnima, ali ih na kraju ne ispunjavaju. Ono ih drži u ciklusima želje i nadmetanja iz kojih je teško, gotovo nemoguće, izaći.

No Girard je svojim studentima donio nadu. Ipak jest moguće uzdići se iznad ciklusa frustriranih želja. Moguće je imati više udjela u oblikovanju života kakav želimo.

Upravljati svojim životom

Upoznavajući se s Girardom, prošao sam put od jao meni do ideš, čo­vječe. Mimetička teorija pomogla mi je da prepoznam obrasce u po­našanju ljudi i u aktualnim događanjima. To je bio lakši dio. Kasnije sam mimetičku želju, nakon što sam je vidio svagdje osim u svome životu, vidio i u sebi – trenutak u kojemu sam rekao ideš, čovječe. Mimetička teorija s vremenom mi je pomogla da otkrijem i raščistim vlastiti nesređen svijet želja. I bio je to težak proces.

Sada sam uvjeren da je razumijevanje mimetičke želje ključ za razumijevanje, na duboko ljudskoj razini, poslovanja, politike, eko­nomije, sporta, umjetnosti, pa i ljubavi. Ona vam može pomoći da zaradite ako vam je to glavni motiv. Ili vam može pomoći da izbje­gnete tek u srednjoj dobi ili još kasnije shvatiti kako novac, prestiž ili lagodan život nisu ono što uistinu želite.

Mimetička teorija rasvjetljava ono što pokreće ekonomske, po­litičke i osobne napetosti, a ujedno pokazuje i izlaz iz njih. U onih s kreativnim duhom ona može odvesti kreativnost do projekata koji stvaraju pravu ljudsku i ekonomsku vrijednost, umjesto da samo prenose bogatstvo.

Ne tvrdim da je moguće nadvladati mimetičku želju, čak ni da je to poželjno. Ova se knjiga primarno bavi podizanjem svijesti o njenoj prisutnosti kako bismo njome bolje upravljali. Mimetička je želja poput gravitacije – ona jednostavno postoji. Gravitacija uvijek djeluje. Zbog nje neki ljudi žive u stalnim bolovima jer im se nisu ra­zvili mišići srednjega dijela tijela i oni oko kralježnice kako bi mogli stajati uspravno i gledati svijet licem u lice, kako bi se mogli odupri­jeti povlačenju prema dolje. Drugi se suočavaju s tom istom gravita­cijom, ali uspijevaju stići na Mjesec.

Tako je i s mimetičkom željom. Ako je nismo svjesni, odvest će nas na mjesta na koja ne želimo ići. No ako razvijemo prave društve­ne i emocionalne mišiće kako bismo na nju odgovorili, mimetička želja postaje način da stvorimo pozitivnu promjenu.

Postići životno zadovoljstvo

Mimetička teorija nije poput učenja nekoga neosobnog zakona fizike, koji možete proučavati s distance. Ona podrazumijeva da ćete naučiti nešto novo o vlastitoj prošlosti što objašnjava kako je oblikovan vaš identitet i zašto su određene stvari i ljudi imali više utjecaja na vas nego drugi. Ona podrazumijeva suočavanje sa silom koja prožima ljudske odnose – odnose u koje ste, u ovome trenutku, uključeni. Nikako ne možete biti neutralni promatrač mimetičke želje.

U knjizi ću izdvojiti petnaest taktika koje sam razvio za pozitivan pristup mimetičkoj želji. Donosim vam ih kako bih vam pomogao da o tim idejama razmišljate praktično i da naposljetku razvijete vlastite taktike, koje mogu biti sasvim drukčije od mojih.

Mimetička želja dio je ljudskoga stanja. Može vrebati ispod površine naših života djelujući kao naš vođa kojega nismo ni svjesni. No postoje načini da je postanemo svjesni, da se suočimo s njom i činimo izbore s više namjere, koji vode k većemu životnom zadovoljstvu – daleko većemu nego da živimo život u kojemu nas mimetička želja posve obuzima, a da toga nismo svjesni. Do kraja knjige imat ćete jednostavan okvir za razumijevanje načina na koji želja funkcionira u vašemu životu i našoj kulturi. Bolje ćete shvaćati što oponašate i kako to oponašate. Znati reagiramo li u određenoj situaciji ili u određenim odnosima više ili manje mimetički važan je korak u ovladavanju sobom.

Postoje određeni uvidi koji, jednom kada ih vidite, počnu polako ispunjavati vaše iskustvo svakodnevice. Razumijevanje mimetičke želje jedan je od njih. Jednom kada shvatite kako ona funkcionira, počet ćete uviđati kako objašnjava puno toga u svijetu koji vas okružuje. A to neće uključivati samo člana obitelji čiji neobičan stil života nikada ne biste odabrali, ili politiku na vašemu radnom mjestu, ili prijatelja kojemu je previše stalo do društvenih medija, ili kolegu koji se hvali svojim djetetom koje se upisalo na Harvard. Uključivat će vas. Vidjet ćete je u sebi.

Promjena koju napravite vaš je izbor – ili će barem biti do kraja ove knjige.

Više o knjizi “Mož želje” možete doznati na ovom linku!

* Sponzorirani članak