Luka Marković: Moje pjesme su priče koje ne želim ograničavati

*Bitno.net pokrenuo je serijal razgovora s mladim hrvatskim glazbenicima koji novim zvukom i autorskim radom mijenjaju duhovnu glazbenu scenu. U trećem članku iz serijala “Novi katolički val” donosimo razgovor s mladim kantautorom Lukom Markovićem.

“Odvaži se i budi hrabar”, poziv je koji nam Bog, još od vremena Jošue, neumorno upućuje.

No hrabrost nije nešto s čime se posljednjih desetljeća može pohvaliti crkvena/katolička umjetnost, uključujući duhovnu glazbu, prečesto ukalupljenu u radijske pop trendove.

Zato ističemo one koji izlaze iz tih okvira – ne iz “antiprotivnosti”, već iz vjernosti nadahnuću Onoga koji je izvor svake dobre inspiracije.

Mladi katolički kantautor Luka Marković primjer je toga (uz, autoru omiljen, Duhovni kutak, ali to je neka druga priča).

Da, njegova glazba, za razliku od ostalih autora koje smo do sada predstavili u našem serijalu, najbliža je popularnim tokovima duhovne glazbe u Hrvatskoj, ali forma prvih dviju pjesama koje je objavio u svojoj nadolazećoj karijeri, otkrivaju mladog čovjeka koji se ne libi prekoračiti striktne okvire pop formata.

I to čini efektno. Jer iščekivanje Gospodina, lava Judina koji riče, dok Luka u “Effathi” pjeva: “Eno, eno, eno stiže/brda prelijeće“, ostavlja puno snažniji dojam zahvaljujući “kasnom” refrenu, koji se prvi put pojavljuje tek nakon dvije minute, kad su mnoge pjesme već odavno dosegnule svoju kulminaciju.

Možda vam “Effatha”, ili njegov prvi singl “Jer ti vrijediš”, zbog toga neće zaokupiti pažnju na prvu, ali će njihova poruka, jednom kad joj pružite vremena, snažnije odjekivati.

Duhovne pjesme priče

“Obje pjesme zapravo su priče – opisuju stanje čovjeka koji iz usamljenosti i napuštenosti dolazi do susreta s Gospodinom”, govori nam Luka u nedavnom razgovoru.

“Kad sam ih snimao, govorili su mi: ‘Ne možeš tako raditi, ništa se ne događa, ljudima će biti dosadno, pjesma treba trajati tri minute, imati hook na početku…”, no nisam htio ograničavati poruku za koju sam vjerovao da ju trebam ispričati.”

Kao primjer navodi “Jer ti vrijediš”, za koju ističe da predstavlja iskustvo ogoljenog čovjeka u iskrenoj, intimnoj molitvi pred Bogom. Zato je, unatoč savjetima drugih, inzistirao da pjesmu iznesu samo njegov glas i gitara. “Effatha” je, doduše, monumentalnija, ali za to se sama “izbori” nakon samotnog i tihog uvoda.

“Možda je u pozadini moj karakter ili sloboda u stvaranju koju imam jer nisam ukalupljen glazbenim obrazovanjem, ali osjetio sam da je ovo ispravan put za te pjesme. To ne znači da u budućnosti možda neću raditi kraće stvari ili one sa snažnim hookom na početku”, dodaje.

Vjera prokušana nogometom

Uskoro 24-godišnji Luka u razgovoru ostavlja dojam identičan svojim pjesmama: smiren, nenametljiv, nježan, ali s jasnom porukom.

Njegova vjera izgrađena je u obitelji koja je njegovala redovitu zajedničku molitvu i odlaske na svetu misu, a kušana u svijetu profesionalnog nogometa koji je napustio prije godinu dana.

“Od malih nogu bavio sam se nogometom. Prošao sam Lokomotivinu školu, a seniorske minute doživio sam u Rudešu, Croatiji iz Zmijavaca, Posušju i slovenskoj Krki.”

Pitamo ga zašto je u još relativno mladim godinama odlučio prekinuti nogometnu karijeru.

“Volio sam sport, ali sam u njemu doživio i puno negativnih stvari poput pritisaka i toksične okoline. Za uspjeh sve mora biti podređeno utakmicama i treninzima, a mene su zanimale i druge stvari. Također, nadam se uskoro osnovati obitelj (Luka se nedavno zaručio, op. a.) i želim da mi ona bude najvažnija stvar na svijetu, a nogomet je dosta neizvjestan. Često se seliš, ne znaš hoće li ti produžiti ugovor… ni moja vjera nije bila uvijek dobrodošla.”

Luka Marković

Znači, križanje i drugi vjerski rituali koje redovito vidimo kod nogometaša su, ipak, folklor?

“Ima onih koji su iskreni u vjerskom životu, ali često se radi samo o površinskim znakovima. Nažalost, u formativnim godinama kada je jako važno imati podršku okoline, ja sam se suočavao s uvredama i neshvaćanjem.”

“Istovremeno, nogomet je jako zavodljiv”, dodaje. “Stalno ti se govori da je potrebna samo jedna dobra sezona, jedan dobar ugovor da riješiš svoju egzistenciju, zbog čega nastavljaš i kad možda inače ne bi. Nakon što sam se nekoliko godina borio, shvatio sam da ne prelazim određenu razinu i odlučio sam se posvetiti drugim stvarima.”

Priznaje kako odluka nije bila jednostavna.

“S jedne strane osjetio sam olakšanje, ali sam se istovremeno našao na nepoznatom teritoriju. Cijeli život posvetio sam nogometu, žrtvovao ljeta na pripremama, dok se se moji vršnjaci odmarali i zabavljali. Um i tijelo navikli su se na određeni raspored, a sada je trebalo krenuti s novim životom.”

Glazba iz odnosa s Bogom

Glazba je, kaže, oduvijek prisutna u obitelji (njegovi prvi rođaci su, inače, osnovali duhovni sastav “Infinitas”), a vlastiti glazbeni put počeo je nakon što je brat upisao glazbenu školu.

“Ponekad bih uzeo njegovu gitaru i pokušavao svirati te sam ubrzo shvatio da mi to nekako ide.”

Prekretnica je bila srednja škola kada je prvi put nastupio na božićnoj priredbi.

“Ekipa je bila oduševljena te sam od tada redovito nastupao na svim priredbama. Oformili smo i bend.”

Već je u to vrijeme prepoznao da ima autorskog dara.

“U meni je bila čežnja da stvaram nešto svoje. Uvijek bih nešto svirao, izmišljao i kreirao, na gitari i vokalno. Kad sam zaključio s nogometnom karijerom, odlučio sam to konkretizirati.”

Njegove pjesme, poručuje, nastaju “iz odnosa s Bogom koji je uz njega bio kroz godine, u svemu što je prolazio”.

“Jer ti vrijediš” dogodila se, tako, u trenutku intimne molitve.

“Sjedio sam na ležaju i zamišljao razgovor s Isusom na križu: što bih mu rekao i kako bi on odgovorio. U svojim svakodnevnim borbama donosimo mu svoje brige, a onda, gledajući njega na križu i što je sve zbog nas prošao, shvaćamo da taj križ pokazuje koliko smo mu zapravo vrijedni.”

Dodaje da u arhivi ima još nekoliko pjesama koje je napisao sam ili uz pomoć prijatelja.

Jedan od njih je budući kum i profesionalni nogometaš Varaždina Frane Maglica, s kojim je igrao u Posušju.

“Kako je i on u vjeri, brzo smo kliknuli. Svaki dan smo zajedno molili, činili posvete sv. Josipu, u jednom trenutku smo bili i cimeri. Radi se o predobrom srcu kojem Bog u ljubavi šalje prekrasne riječi za pjesme. Znali smo se naći kod mene, ja bih svirao, a on molio te smo shvatili kako ta kombinacija dosta dobro funkcionira.”

‘Ne’ prepjevima, ‘da’ autorskom radu

Kad ga pitamo za glazbene uzore, odgovara nam da su mu interesi široki, od rocka do klasike te da nema nekog posebnog uzora.

“Volim poslušati Stijepu Gleđa Markosa, ima prekrasan vokal koji je poseban užitak čuti uživo na koncertu. Tu su i Božja pobjeda, sestre Palić, Vanessa Mioč, između ostalih. S druge strane dosta mi je – a imam osjećaj da slično osjećaju i mnogi drugi – prepjeva stranih duhovnih pjesama. Ne nalazim u tome zadovoljstvo i inspiraciju. Želim stvarati autorske stvari, nešto novo, hrvatsko, što će progovoriti našim ljudima.”

Slično razmišljaju i drugi mladi autori duhovne glazbe u Hrvatskoj s kojima smo razgovarali, primjećujemo.

“I to što rade je drugačije i autentično. Sviđa mi se ZANAS, nekonvencionalni su, a u okviru ‘dozvoljenog’. Zajedno smo i surađivali na mojim pjesmama te smo postali prijatelji. Čuo sam i Juru, također ima dobre stvari. Sviđa mi se što se budi i rađa nešto novo. Tako se otvara prostor i za zajedničke suradnje na pjesmama i eventima.”

Luka Marković

A što se tiče duhovnih uzora, uz vlastitu obitelj posebno će naglasiti sv. Josipa i Mariju.

“Unazad godinu dana Bog me povezao sa sv. Josipom kojeg doživljavam kao osobnog vodiča i zaštitnika. Moja prva pjesma objavljena je upravo na njegov blagdan, 19. ožujka. Tu je i pobožnost Blaženoj Djevici Mariji koju sam produbio zahvaljujući monfortancima koji djeluju u susjednoj župi. Upravo su to dva stupa moje duhovnosti.”

Za kraj, pitamo ga kako je zadovoljan reakcijama na pjesme koje je do sada izdao.

“Krenuo sam od nule, a obje pjesme dosegnule su već nekoliko desetaka tisuća pregleda, što me ispunjava zadovoljstvom. Ljudi kažu da ih pjesme diraju, ima ih i koji su zaplakali. To mi je veliko ohrabrenje za nastavak dalje.”

*Ostale članke iz serijala “Novi katolički val” pročitajte OVDJE.