Nekada davno je mjesno kino bilo jedno od rijetkih svježih mjesta gdje se moglo boraviti na vruć ljetni dan. Danas je većina naših domova klimatizirana, a dok se živa u termometru penje, mnogi od nas odlučuju sjediti unutra uz nešto poučno i zabavno, što prenosi duh ljeta. Doživljavamo predah od stare rutine, ali dok dani prolaze, čeznemo za novim početkom. Postane nam malo dosadno, a onda se pred nama nađe pustolovina, moguća naprosto zato što nemamo što drugo za raditi. Za kršćane ljeto je slika našega vjerskoga života – „već”, ali i „još ne” kraljevstva nebeskoga. Evo mojih pet najdražih ljetnih filmova, navedenih prema kronološkome redu, koji vam mogu pomoći provesti vrijeme u preostalim „pasjim vrućinama” koje su pred nama.

1. „Prozor u dvorište” (1954.)

Što se mene tiče, nema boljega ljetnoga filma. Hitchcock je poznat kao majstor filmske napetosti, i mnogi ljubitelji filma smatraju ga najboljim filmskim redateljem svih vremena. Također, bio je katolik. Ljeto mi je uvijek bilo najdraže vrijeme u godini za gledanje Hitchcockovih filmova – možda zato što je u tolikima od njih vrućina element pritiska koji doprinosi nelagodi lika, a nijedan od njih ne djeluje vrući od „Prozora u dvorište”. U glavnim su ulogama James Stewart i Grace Kelly. „Prozor u dvorište” film je o gledanju i razmišljanju – o odvagivanju društvene odgovornosti naspram osobne opsesije. „Prozor u dvorište” drži nas na rubu našega sjedala, i sadrži neke od najpamtljivijih trenutaka u filmskoj povijesti, uključujući i trenutak kada lik što ga glumi Grace Kelly, Lisa Freemont, dolazi u središte kadra u svojoj legendarnoj crno-bijeloj haljini. Kada stignemo do odjavne špice, možda ćemo manje razmišljati od ljudskoj naravi, a malo više o svojoj dužnosti prema bližnjima.

2. „Ralje” (1975.)

Ovo je film koji je Stevena Spielberga učinio poznatim, a glazba skladatelja Johna Williamsa učinila ga je ogromnim hitom. Kada jednom čujete užasavajuću glavnu temu, u kojoj se izmjenjuju dvije note odsvirane na tubi, a zatim se začuje gudačka sekcija. Strašni pohod velike bijele kitopsine protiv ljudi koji ljetuju u obalnome gradiću Amity Islandu u Novoj Engleskoj uistinu je materijal za noćne more. Tri čovjeka udruže se kako bi zaustavili „vladavinu” morskoga ljudoždera: tek u grad pristigli šef policije Martin Brody, kojega glumi Roy Scheider; ekscentrični sveučilišni profesor, kojega glumi Richard Dreyfus; te prekaljeni pomorac, kojega glumi Robert Shaw. Ta tri muškarca zajedno predstavljaju vječni problem borbe čovjeka protiv prirode. Brody i njegova družina na kraju „poraze” čudovište, ali tri nastavka te filmske franšize podsjećaju nas da se stvarnost grubosti prirode uvijek vraća. Kada se prema strašnim stvarima odnosimo kao „pukoj” prirodi, brzo ćemo se naći suočenima sa svojom smrtnošću – što je bolna, ali nužna vježba za našu dušu.

3. „Klinci iz pješčanika” (1993.)

Kao vojničko dijete, u djetinjstvu sam se nekoliko puta selio, i to uvijek tijekom ljeta. Uvijek bi bilo jedno razdoblje usamljenosti dok bih se prilagođavao svojoj novoj okolini, ali uskoro bih postao jednim od često viđenih lica u kvartovskim vožnjama biciklom, istraživačkim pohodima u šumi, a što je bilo najbolje – u improviziranim bejzbolskim utakmicama. Za scenarij i režiju zaslužan je David Mickey Evans. „Klinci iz pješčanika” priča je o Scottyju Smallsu, dječaku poput mene, koji se doseli u novi grad i odjednom nađe svoje mjesto gdje pripada – ne zbog svojega talenta ili čak zbog svojih interesa, nego jer je živio u vremenu kada se sudjelovanje u malim „odredima” društva jednostavno pretpostavljalo. „Klinci iz pješčanika” postao je kultnim klasikom među ljetnim filmovima, uz pamtljive fraze poput „Smallse, ubijaš me!” i „Za-u-vijek! Za-u-vijek!” Dirljiva je to priča o sazrijevanju iz jednoga vremena što je prošlo, i radi se o savršenome odabiru za obiteljsku filmsku večer s djecom.

4. „Zavodljiva ljepota” (1996.)

Ovo je remek-djelo iz kasne faze avangardnoga talijanskog režisera Bernarda Bertoluccija. „Zavodljiva ljepota” učinit će da i najljeniji među „kućnim biljkama” osjete želju za putovanjem. Radnja filma odvija se u Toskani, a u glavnoj je ulozi Liv Tyler, u svojoj prvoj velikoj filmskoj ulozi. „Zavodljiva ljepota” fascinantan je prikaz istraživanja čovjekovih korijena, i pronalaženja slobode unutar granica samopoštovanja, i o stremljenju prema krjeposti (iako nije uvijek u skladu s najvišim standardima katoličkoga morala). Film „Zavodljiva ljepota” podsjeća nas da ljepota uistinu jest transcendentna vrlina, koja na određeni način jasnije otkriva istinu i dobrotu. Usto, moramo upamtiti da se ljepota ne može jednostavno uzeti i posjedovati – ona je misterij koji mora biti dân i razmatran. Prvo stavite djecu na spavanje, a onda natočite čašu vina i uživajte u sunčanome guštu.

5. „Blagdanski ručak” (Pranzo di ferragosto) [2008.]

Evo nečega posebnoga za ljubitelje stranih filmova, čime zaključujem popis. Scenarist i režiser je Gianni Di Gregorio. „Blagdanski ručak” šarmantan je talijanski film, čija se radnja odvija u ekstremnoj vrućini rimskoga ljeta, gdje je svatko tko je netko otišao na selo – to jest, svatko osim Giannija, njegove majke, i skupine ostalih starica što su ih njihove obitelji ostavile kod kuće. „Blagdanski ručak” urnebesan je prikaz međugeneracijske suradnje, koji bi – unatoč stranome okruženju – trebao biti poznat mnogim američkim gledateljima koji su pazili ostarjele roditelje u njihovim posljednjim godinama. Kako ovaj film traje tek sat i petnaest minuta, možete nakon njega pogledati i jedan od Di Gregorijevih novijih filmova, „Građani svijeta”, iz 2019. godine. Di Gregorijeva scenaristička i redateljska vještina čini da starenje izgleda urnebesnim, a film „Blagdanski ručak” svidjet će se svakome sa srcem i sa smislom za humor.

Izvor: Word on Fire | Prijevod: Ana Naletilić

Članak je preveden i objavljen uz dopuštenje nositelja prava. Sva prava pridržana.