Puno se toga dogodilo u Lijepoj Našoj zadnjih mjesec dana… kao da smo svi puni dojmova, pomalo probuđeni iz stanja uspavanosti, jer se napokon ostvaruje demokracija o kojoj pričamo cijelo vrijeme. I sve su to dobre stvari bez obzira na napade, vrijeđanja, fizičko nasilje… mladi i stari, odrasli i zreli katolici nisu se predali. Bili su na prvoj crti bojnog polja svakodnevno zadnja tri tjedna. To je velika snaga, nevjerojatna snaga, Netko Silan! Da! I da bude simbolično, prošli tjedan smo proslavili Silazak Duha Svetoga na apostole, na svoju Crkvu… u špici prikupljanja potpisa. Duh Sveti Netko Silan i Velik, Moćan i Snažan!

Ovo je samo jedno od vidljivih očitovanja Božje milosti i Duha Svetoga s nama, u našoj Hrvatskoj, a koliko puta Ga ni ne primijetimo! Svi jurimo za tolikom ovozemaljštinom… mislimo da nas može zadovoljiti nakit i marke, a prazni smo… No, Bog nas čeka… Možda su ovo ona vremena kad se iskristalizira tko je uistinu katolik, tko je na čijoj strani, možda su ovo vremena kad postane jasno što znači biti katolik…

Karl Rahner je davno rekao da će katolik 21. stoljeća ili biti mistik, ili ga ne će biti! A to nekako, svakodnevno uočavam sve više! Što znači to njegovo: mistik? Je li to nešto privilegirano, nešto što samo sveci imaju, može li se to negdje kupiti?! Ne! Biti mistik, znači svoj život temeljiti na živom iskustvu Živoga Boga, Boga kojeg si susreo, koji te svojim pogledom dotaknuo u tvoju srž i koji te uvodi u svoje tajne! No, to nije samo milina Božje Prisutnosti, to je nešto puno dublje od osjećaja, to je stanje u kojem ljubav prema Bogu postaje stav, u kojem osjećaji gube važnost, a ono najdublje čovjekovo postane ranjeno zbog tolike Božje blizine. Tu čovjek prolazi stanje suhoće, praznine, vlastite bijede i jada, a da pritom Bog s osobom čini nevjerojatna djela, a pritom čovjek ni nije svjestan da nešto čini. A temeljni razlog je taj što je Bog zahvatio osobu, što je Bog snažno prožeo svaku stanicu čovjekova bića i sada diše kroz njih. To je Božje djelo… čovjek to ne može zaslužiti ničim osim čistim, iskrenim i otvorenim srcem za djelovanje Božje milosti.

Zadnjih tjedana, susrela sam mnoštvo takvih osoba, osoba prožetih Bogom. I što mi je tu predivno je skromnost i jednostavnost čovjeka koji ni pojma nema što sve Bog s njim čini. I osobama nije lako, duboko proživljavaju i društvenu i obiteljsku odbačenost, osjećaj vlastite bijede i ne razumiju što Bog s njima čini, ali upravo ta stvarnost; da meni ne mora biti jasno što Bog čini, nego je bitno da čini što hoće, pa i da ne čini ako ne će, samo neka bude njegova volja, je predivna sloboda od sebe. Ta sloboda, taj pogled uprt prema nebu, ne kao nos koji para oblake, nego kao izdizanje iznad sebe samih sa sviješću da za nebo već sada živiš, čini čovjeka nedodirljivim s glupostima i sitnicama koje mogu zarobiti! O predivnog li Božjeg djela!

I onda s druge strane, susrećem one koji nisu zahvaćeni, ali tu mi nisu problematični oni koji ionako ne žele Crkvu, vjeru i Boga, koliko oni koji su u Crkvi svakodnevno, koji s krunicom u rukama, zlatnim lančićem s križem oko vrata, upiru prstom jedni u druge, a sebe sami ne vide. Opterećeni odnosima, površnostima, sitnicama koje ih izjedaju, stalno mrmljajući traže svoja prava i uvijek su u nečemu zakinuti. Osobe koje traže svoju vlastitu afirmaciju pomažući drugima, ne bi li ih tko pohvalio, ljudi koji svojim diplomama, studijima, pameću, žele biti pametniji i od samoga Boga, te izigravaju suca i govore tko je grješan, a tko ne!

[facebook]Želiš li i dalje biti na izvoru dobrih informacija – klikni like[/facebook]

Između te dvije vrste ljudi, postavlja se pitanje: Koja je temeljna razlika? I razmišljajući o tome u našoj maloj samostanskoj kapeli, došao mi je na pamet jedan član naših Konstitucija: „Zahvaćene Kristom vjerujemo da On našem životu daje smisao i sadržaj“ – ZAHVAĆEN KRISTOM! Dati se Bogu da s tobom čini, da u tebi živi, dopustiti Bogu da te susretne s tobom samim, s tvojom bijedom, i ne ćeš imati potrebu gledati u druge, jer će ti i najgori čovjek izgledati bolje od tebe. Dopustiti Bogu da te učini ludom svijeta na način da ne ćeš ići putovima svijeta, nego putem svetosti, odreći se svega što jesi u društvu, u okolini i pristati biti Božji ambasador, osluškivati Božju Riječ, malo maknuti Bibliju s police, obrisati s nje prašinu i čitati ju! Umjesto gledanja Sile, Lare i tko zna kojih sapunica, uzeti u ruke Katekizam Katoličke Crkve, uzeti krunicu, čitati životopise svetaca. Umjesto razmišljanja što ću obući od silne robe u ormaru, uzeti robu koju ne nosiš i odnijeti onima koji razmišljaju što da obuku jer nemaju što obući! Umjesto da razmišljaš u trgovini koju salamu kupiti: parizer ili sa sirom, kupi nešto za beskućnika ispred trgovine! Umjesto da se zaustavljaš pred gala izlozima i pariš oči, pogledaj onoga do izloga koji možda ni ne vidi! To znači biti zahvaćen Kristom, biti mistik, biti Božji! Ne samo utapati se u milostima, rastakati se od miline pred Presvetima, dok trčiš da se na tebe polažu ruke! Ne! Biti zahvaćen Kristom znači u skromnosti, jednostavnosti, stati pred Boga, dati Mu se na raspolaganje i pod cijenu trpljenja, odbačenosti. Tada ono što ti Bog daje ne možeš, ne želiš zadržati za sebe, nego daješ drugima, jer odnos s Bogom od kojeg moji ukućani, sugrađani, narod nema koristi, nije dubok i istinski odnos s Bogom. Ljubav je djelotvorna! A koliko ljubim osobu koju najmanje volim, toliko zapravo ljubim i Boga!

I ta svijest, da On našem životu daje smisao i sadržaj je toliko oslobađajuća, jer sve što ti se događa, sve klevete, osuđivanja, trpljenja, otkaz, bolest, smrt… sve ima smisao! Sav taj sadržaj Bog svojim dobrim okom prati i ne daje ti preko tvojih sila! Smisao… On je smisao! Budimo hrabri, živi i vjerodostojni katolici svoga krštenja, svog Živog Boga i pustimo Mu da s nama i u nama čini što On želi u vjeri, u povjerenju da On zna što čini, da On sve okreće na dobro, NAMA na dobro!

s. Marija Pia Tadijanov

Ostale tekstove iz kolumne ovog autora potražite ovdje.