Foto: Shutterstock.com

Foto: Shutterstock.com

Bog je najvidljiviji u svojoj jednostavnosti. I tamo ga je najteže vidjeti. Kad život ubrza, teško je vidjeti bilo koga, a kamoli Boga. Kad život ubrza, počinjemo zaboravljati, ne imati vremena, imati bolesti, imati komplikacije u odnosima. I zapitaš se, kako se samo ušulja taj zaborav… Zaboraviti na Boga, kao da je On tamo neki stari privjesak koji ti je donio netko tamo iz Indije ili odnekud iz Afrike, koji ti je bio moćan i fora neko vrijeme kad si ga tek dobio i kad si ga morao pokazivati svim ljudima koje znaš. Sad je jednostavno postao još jedan u nizu drugih privjesaka koji se ne razlikuju ni po čemu posebnom od svih ostalih privjesaka. Sad je neki drugi moćan i fora, sad je drugi privjesak u modi. Baš, zar je moguće zaboraviti na Boga, pa ga ne doživljavati po nekoliko dana, tjedana, mjeseci ili godina?

Čovjek je jako komplicirano biće. Ili barem težimo zakomplicirati sve živo oko sebe ne bi li nam nakon toga postalo jednostavnije. I pročitaj još jednom prethodnu rečenicu. Činiti nešto jako komplicirano kako bi nam bilo jednostavno – zar je to formula za jednostavnost? Zlo je jednostavno. Grijeh je jednostavan. Ali onda on lagano sve zakomplicira jer uvlači te sve više u zlo. Jedan grijeh vuče drugi. Grijeh se trudi biti skriven, a onda treba napraviti sve više i više grijeha kako bi taj prvi zločin ostao skriven. Istina će vas osloboditi. Dobro je isto jednostavno. Pustinjaci su išli u pustinju kako bi provodili što jednostavniji život. Molitva, post i rad. Sveli su život na jako jednostavne kategorije…

Svijet nas ima želju uvući u svoje komplicirane odnose. Želi nas uzeti sebi. Predstaviti zlo kao dobro. Novine, televizija, Internet, sve je puno toga. Primamljivo zlo. I što bi to nas trebalo pokrenuti činiti dobro? Biti dobri? Zašto bih se opirao svijetu? To da se bojim tamo nekog mjesta punog vatre, škripanja zubi, trozubih vila, repato-rogatih tipova? Neka te pokrene jednostavno dobro. I tu ćeš pronaći Boga. U tom jednostavnom dobru. Čineći dobro. Nadahnut upravo na utjelovljenoj Dobroti. A za to će trebati odvojiti vremena. Morat ćeš onda ukrasti nešto vremena svojoj trci i užurbanosti. Morat ćeš se povući, pronalaziti vrijeme za Onoga koga voliš. I to će onda biti jednostavan posao jer postoji netko koga voliš. I za Njega odvajaš vrijeme. Ne zato što moraš. Nego zato što želiš. Jednostavno zato što si svjestan da postoji netko koga voliš. I to je to.

Zaboraviti na Boga je moguće ako Ga doživljavam kao da je neki predmet (bilo stvarni bilo predmet moje mašte). On je Osoba. Ljubav. Čista i lijepa Ljubav. Koja se tiče mene. Zbog koje dišem.

Zbog koje živim. Ništa me neće od Tebe odvojiti. Zaborav. Grijeh. Bolest. Smrt. Pa čak ni smrt…
p.s. Ako ja Tebe i zaboravim, Ti mene nemoj…

On: Može li majka zaboraviti čedo utrobe svoje? Pa kad bi koja i zaboravila, tebe ja zaboraviti neću“ (Iz 49,15)

fra Željko Barbarić

Ostale tekstove iz kolumne ovoga autora potražite ovdje.

[facebook]Želiš još poticajnih tekstova? Klikni like![/facebook]