To je to!

Misa

Mora li biti čudan taj osjećaj kad utvrdiš na neki neobjašnjiv način da je On tu, da te čuva i da je jednostavno blizu? I može li se takav nekakav osjećaj prenijeti na papir? Možeš li ga prepričati drugima? Čitam i učim o našem prepričavanju ovo dana. Ono uvijek bude siromašnije od originala, ispuštamo detalje, odnosno, jednostavno zaboravimo spomenuti sve što bismo htjeli… Kako li je tek s doživljajem Živoga! Ne može čovjek ostati imun na sve loše što se događa oko njega. Vidim, čujem, čitam, doživljavam i proživljavam ponekad jako čudne stvari. Ne možeš vjerovati da je to Crkva. Čudim se. Ostajem bez teksta. Molim. I onda mi se dogodi samo jedna rečenica. To je to!

Ni manje ni više. To je to! Držim danas u zraku, pokazujem narodu i sebi kalež za vrijeme svete mise. Pretvorba. Sveta euharistija. Ta rečenica je bila u mojoj glavi u tom trenutku. To je to! Ovaj kalež u mojim rukama. Moja usta. Ja na oltaru. Ovdje i sada. Moje ruke u službi oltara. Na stranu sve ostalo, i gluposti, i skandali, i promašaji svakakve vrste; ovo stoji na drugoj strani. Ovo je jače. Ovo je jače i od mene i od bilo koga drugoga. Pred ovim prigibam koljeno do crne zemlje odmah nakon pokazivanja ostalima. Otajstvo. Čudo nad čudima. Svakodnevno čudo. Blagoslov. Naš rječnik je siromašan za Božji silazak među nas preko prilika kruha i vina. Moj život, moj svaki dah i sve što imam i sve što ja jesam u tom trenutku govori  – to je to. Ne trebam biti nigdje drugdje u tom trenutku. Nigdje mi se ne žuri. Nikakva druga riječ ili misao nema tu mjesta. Samo ovo – to je to. Za to sam pozvan. Za to sam stvoren. Za to živim. Sve ostalo je samo dodatak, kad ovo stavim na početak. Događaji na oltaru su sveti događaji. Da! To su moje ruke koje imaju posla sa svetim. Moje ruke kojih me ponekad stid što su moje. Znaju raditi i loše i zlo. A njihov je posao služiti svetome. Posvećene ruke. Moćne ruke. Ruke u koje je uliven blagoslov, ali ne da ostane tamo kao u boci čepom zatvoren – nego, da se prelijeva, izlijeva i polijeva blagoslov gdje god one stignu. To je to!

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Klikni like i pridruži nam se:

Svećenikove ruke. Moćne ruke. Kojima je sasvim prirodno biti sklopljene, sklupčane i stisnute jedna uz drugu. Ali kojima je isto tako prirodno grliti i širiti se, pružati. Problem je stalno biti svjestan da su to, ustvari, ruke koje su izabrane biti nečiji instrument. Nečije glazbalo koje će stvarati melodiju kakve nema na zemlji. Melodija koja će odsvirati one taktove poput Ja te odrješujem ili Ovo je kalež moje krvi (…) Ovo činite meni na spomen ili opet Ja te krstim u ime Oca i Sina i Duha Svetoga ili jednostavno Blagoslovio te Bog.

Sveti otac Franjo je lijepo rekao o svećeniku vezano za ovo moje To je to! Čujem ga i govorim opet To je to!

„Neka čovjeka prođu trnci, neka se potrese cijeli svijet i neka nebo kliče, kad je na oltaru u rukama svećenika Krist, Sin Boga živoga. O divne li veličine i neshvatljive počasti! O uzvišene poniznosti! O ponizne uzvišenosti, da se Gospodar svega, Bog i Sin Božji, toliko ponizi da se radi našega spasenja sakrije pod neznatnim likom kruha!“

To je to!

fra Željko Barbarić

Foto: Shutterstock.com


Dragi čitatelji, ovisimo o vama i računamo na vas i vašu pomoć! Podržite naše djelovanje članstvom u Klubu prijatelja! Doznajte više na ovom linku!

Objavljeno: 29. listopada 2012.

Možda vam se svidi